Ukupno prikaza stranice

utorak, 29. studenoga 2011.

Ja zaista nemam mnogo

Ja zaista nemam mnogo da ti ponudim...
- par toplih zagrljaja,
- čistu dušu
- i jedno maleno, ali vjerno srce...

Imam i kofer pun ljubavi i dva jastuka, pomalo...već stara - ali se još osjeća miris mojih snova!
Nemam ja mnogo na dlanu... par suza, i jutarnju rosu kojom budim svoje lice, jedan osmjeh i oči pune nade.

Oni koji su nekad uspjeli vratiti osmijeh na lice na kome još ima 
tragova suza - znaju kako je to dobar osjećaj.
 (Unknown)

ponedjeljak, 21. studenoga 2011.

Naše odluke, ili...odluke naše ljubavi?

Neke odluke se tiču samo nas, a neke utječu i na živote drugih ljudi. Svojim odlukama određujemo svoju sudbinu, bilo kao pojedinci, bilo kao narodi i nije nam sudbina ta koja će odrediti kakve će biti naše odluke.
Snagom svoga uma, ljubavlju svoga srca i odlučnošću svoje slobodne volje, određujemo svoj život na ovom svijetu, i tek onda, temeljem baš tih svojih odluka, određujemo i svoje mjesto. Trebamo biti hrabri, izuzetno hrabri. Jer ovo vrijeme teških odluka takvo što zahtijeva od nas. Kad se ne mognemo odlučiti kojim putem od dva slična krenuti, izaberimo onaj koji od nas zahtijeva više hrabrosti. I ljubavi. Tu ćemo sresti uspješne ljude, sretne. Oni su, znate, birali takav put. I sve drugo blijedi pred takvom odlukom. 
Ljubav je stvar osjećanja, a ne volje. Ne mogu voljeti zato što hoću, a još manje zato što moram, stoga je obavezna ljubav glupost. Emanuel Kant
Jako dobar isječak iz knjige Paula Coelha "Pobjednik ostaje sam", ide s posvetom, jednoj divnoj osobi, daleko fizički od mene, al' jako blizu srca, te glasi ovako: 
"Bio je to ambiciozan naum, naravno, ali bila je uvjerena da će joj upornost omogućiti da ga na koncu i ostvari. Trebalo je samo imati čistu dušu i ne gubiti iz vida četiri osnovne sile vodilje: ljubav, smrt, moć i vrijeme. Ne treba zaboraviti smrt jer bez nje je nemoguće razumijeti život, treba se boriti i neprestano rasti, i ne pasti u zamku moći koju donosi pobjeda, jer ta moć ništa ne vrijedi. Treba voljeti, da bi drugi nas voljeli. I na kraju, treba prihvatiti činjenicu da je naša duša trenutno zarobljena u mreži vremena koje nam daje prilike za uspjeh, ali i nameće ograničenja."

nedjelja, 20. studenoga 2011.

..jer želim da traješ!

Ne poznajem nikog ko toliko, kao ja, voli da se ljubi.
E, pa - da se upoznamo...

Jeo si nešto slatko?
Osim tebe, ništa. Zašto pitaš?

Ja bih još malo.
Zašto malo? Pa, malo po malo...

Znaš li gde me nisi poljubio?
Znam. Zašto?

Želim  da mi traješ...

Zavoljet ćeš me.
Pa, šta?
Pa, biće svašta.
Pa, neka bude.
Nikada se nemojte prestati osmjehivati, čak i kad ste tužni, jer se neko može zaljubiti u vaš osmijeh.

Nisam brinuo,
verovao sam u sebe –
znao sam da nema šta da zavoli. Al'...
Zavolela me. - by G.T.

subota, 19. studenoga 2011.

U korak s vremenom

Be the change you want to see. Gandhi
Negdje u jednom selu, živio je dječak – čoban, koji je živio s ocem. Nakon dužeg vremena odlučio je od putovati u svijet, da usput nešto zaradi i da vidi može li uspjeti u životu a da ne čuva ovce. Prije polaska otac mu je dao dvije koverte, jednu bijelu, jednu crvenu. I rekao mu: „Kad ti bude sve dobro i kad budeš sretan, otvori bijelu. A kad ti bude teško, i ne vidiš kraja neobičnim i teškim stvarima, otvori crvenu kovertu.“
I tako je on krenuo na put. Malo po malo, uslijedile su mnoge poteškoće… nedostatak novaca, ne uspijeva pronaći posao. Pristizale sve nevolje za nevoljom. I tako on tužan krenuo dalje. Potom se sjetio da mu je otac rekao, kad ti bude teško otvori crvenu kovertu..i on otvori. Izvadio je papir iz koverte, na kojem je pisalo: „Sine, i to će proći. Ne brini.“ Dječak je nastavio dalje, skromno, ali ustrajno. U sljedećem gradu gdje je stigao naišao je na nekog dobrog čovjeka.. Zaposlio se kod njega. Imao je dobru plaću. Ubrzo nakon toga pronašao djevojku. Oženio se, i sagradili kuću. Bio je sretan i sve mu je bilo u najboljem redu. Potom se nakon dužeg vremena, sjetio da je imao još jednu kovertu, bijelu. Otac mu je za nju rekao, otvori je kad te sreća bude htjela. I on je otvorio. U njoj se nalazio papirić na kojem je pisalo: „Sine, i to će proći. Al' ne brini.“

Svi bi mi trebali znati da vrijeme čini svoje… I da bez obzira da li imamo sreću u rukama ili ne… i kad smo sretni i zadovoljni, i kad nas muče poteškoće života i mislimo da se svijet ruši…uvijek imamo ovu poruku na raspolaganju. Jer tri put u životu imamo, tri puta nemamo!

Život je prepun čuda

 "Život je prepun čudesa. Jedno malo čudo biti će sasvim dovoljno 
da i naš život dobije smisao. 
A dobiti će, jer vrijeme je na našoj strani." by Ja :)
 
 
         Razgovor sa srcem - J. J. Zmaj 
Kakvi tebe, srce, tajni jadi lome, 
 Te me često moliš: Pokloni me kome!

 Ta u mojim gudma, pakost te ne slama,
 U vinu te kupam, leziš na pesmama.

 Na to meni srce: Dobro j' meni tudi,
 Al' bi vreme bilo da promenim grudi.

 Združiće se sreća, da me tamo prati
 Odakle ću tebi, novu sreću slati.

 Ta znaš li kad grli, svako zlato svoje, 
 Znaš kako te boli samovanje tvoje!

 Tako moje srce često mi se moli,
 A ja cu mu reći: Utoli,utoli!

 Znaš li gde na svetu, andjelsku priliku,
 Andjela po duši, Andjela po liku.

 Pune oči žara; puna usta slasti,
 Mirisava nedra, puna bujne strasti;

 Milo čedo, kome u pogledu piše
 Da ni samo ne zna, za čime uzdiše;

 Što bi znalo carne, ne sklapati oči
 Grleći, ljubeći, tri božije noći.

 A četvrte kad bi leglo da počiva,
 Molilo bi boga, da o meni sniva;

 Što bi osećalo, da ga ljubim jako,
 A ljubit me znalo, bar upolak tako;
 Što bi u radosti, sa mnom suze lilo,-
 Hej, koje bi moje, samo moje bilo.

 Tako ja mom srcu zborim vise puti
 A ono zadrhće, snuždi se - pa ćuti.

utorak, 8. studenoga 2011.

Odlučite se za ljubav, ne čekajte

                     Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca. - by A.B.
Ljubav je otkrivanje sebe u drugima i užitak u tom prepoznavanju, zar ne? Ljubav i praštanje, sve izgubljeno vraćaju. Odluči se za ljubavj er su osjećaji varljivi. Osjećaji su kao valovi što se uzdižu i lome, te nitko na njima ne nalazi oslonca. Osjećaji su prolazni, i ukazuju nam put do ljubavi, a ljubav je vječna. Ljubav, ima posljednju riječ.











Kao što kaže Meša Selimović: "...želio sam da znam, rijetko sam kad nešto toliko želio, kao da bi mi to saznanje otkrilo mnoge tajne o ljudima.Vidio sam smrt moćnog čovjeka, ubila ga je tuga, vidio sam možda, ubistvo iz daljine, vidio sam ljudsku mržnju, a mislio sam, kao opsjednut, samo na jedno: da li mu je posljednja misao bila osveta ili ljubav? Kao da je o tome visio sav moj život.Odlučio sam se za ljubav. Manje je istinito, i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I ljepše: tako sve ima više smisla. I smrt. I život."