Ukupno prikaza stranice

četvrtak, 15. prosinca 2011.

Život je buđenje, a snovi?

Ljudi su naša misao i slika o njima. Mi sanjamo život i svijet. A kako možemo sačuvati svoje i tuđe snove? Drugi vide nas, mi vidimo druge, i sve se otkriva, kao u šaljivoj igri s maskama, samo što ovo nije šaljivo. Jednom se probudimo, i pogledamo se zaprepašteno: "Što se to desilo s našim snovima?" Sanjamo život i svijet, al' ne sami... sanjamo jedno s drugim. Držimo se riječi, ako ne možemo djela, al' kao što rekoh ne svi...i tu dolazi onaj 'ja'. Budi čovjek, ako si bio... bez obzira na sve... i takav i ostani.


"You can sleep forever, but still you will be tired.
 You can stay as cold as stone, but still you won't find peace"
 (Anynimous)




Uz citate, (nikako ne idem bez njih) M.Selimović, prepoznajmo jedan od trenutka sna: 

"Nisam joj obećao zvijezdu nebesku, mada se i to čini, čak se i vjeruje, ponekad dugo, nikad do kraja. Poslušno sam palio svijeće o svakom prazniku, pisao sam pisma i žalbe, uvijek jednake, ne tužeći se čak ni njoj na taj dosadni posao, do posljednje pare donosio kući malu zaradu, koja nikako nije mogla da poraste, i nisam mogao obećati ni njoj ni sebi da će uskoro biti drukčije. A opet sam bio srećan: nećemo biti bogati u novcu, ali ćemo biti najbogatiji u ljubavi; ne bojim se života ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti; bio sam sam, sad imam svoj svijet, kao da sam osvojio svoju planetu; spriječit ću svakoga ko htjedne da prodre u naše carstvo, da ne bi ugrozio naš mir."


I nakon nekog vremena:  
"Nikakva odgovora nisam mogao da nađem. Javio se u meni užas zbog te besmislene surovosti. Gdje smo mi? U kakvom to svijetu živimo? Ili je možda i ovo san, jer je nemoguće da potpuni besmisao bude stvarnost? Ali, ne! 
- San je ono što se želi, a život je buđenje."


Zato najbolje : 
"Ne budit se iz sna, ni sutra, ni ikad. Bit će nam opet lijepo, zaboravi ono što znaš. Zaboravit ću i ja...vjeruj mi...
- ako mognem!"

ponedjeljak, 5. prosinca 2011.

Da trpimo sami ili dijelimo?

Da li da trpimo ili dijelimo? Sami ili s nekim? Odluka je naša. Odluka svakog pojedinca.
U malenom kutku svoje navlastitosti, čovjek sija, jedino kada ljubi. Maleni dio čovjekovog samozatajnog srca vazda voli, pa makar trpeći, ali voli. Jedino u trpljenju čovjek zaista spoznaje vrijednost ljubavi...
Ne pomaže onaj koji može, već onaj koji ima ljubavi. 
A ljubav je dosjetljiva! 

" Željela bi samo jedno: kad bi znoj sa tvoga čela, pao i na moje čelo; tvoji žuljevi da budu na mojim rukama; tvoja usamljenost da prijeđe i na mene; napuštenost skupa ćemo dijeliti; tvoja traženja potpomagat ću kao svoja; nadanja neka budu ista; ČEKANJE ZAJEDNIČKO.
Polovicu svoje boli uvijek odvoji za mene, znam da cijelu nikad nećeš dati jer i sam si spreman na trpljenje. I kad plačeš ni tada nisi sam, plače još netko.
Kidam se u ovoj razdvojenosti, daljini; ali znam: sve što je sada gorko - biti će slatko; svaka pobjeda biti će nova nagrada; kušnja - samo zato da vidimo koliko smo hrabri; žrtva - samo znak da ljubimo. Onaj tko ljubi, trpi, tko ne ljubi, taj ne trpi. Nije toliko gorka čaša trpljenja kad znamo da je pijemo za čašu ljubavi. Jedna bez druge nikad neće biti!"                                                                                        Citat iz knjige Đ.Zrakića