tag:blogger.com,1999:blog-39240571437396055112024-03-14T00:05:05.755+01:00Čovjek odgađa, ali vrijeme ne...Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.comBlogger31125tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-5175552457033850352012-10-20T21:53:00.003+02:002012-10-20T22:01:01.639+02:00Jedan mogući život <pre><span style="font-family: Verdana,sans-serif;">"Prirodno je da čovjek nosi u sebi nešto od dana koji su prošli,
prirodno je i da misli na budućnost i da mašta o njoj, ali živjeti ma
i djelimično u prošlosti, ili u budućnosti, opasno je i nezdravo. </span></pre>
<pre><span style="font-family: Verdana,sans-serif;">To znači trovati trenutak u kome živimo, ne spašavajući ništa od prošlosti</span></pre>
<pre><span style="font-family: Verdana,sans-serif;">i ne radeći ništa za budućnost. Najvećim i najboljim djelom
svoga bića, glavninom srca i razuma, čovjek treba da je uvijek i cijel
u sadašnjem trenutku, u jednom pravom i jedinom mogućem životu." - <i>I.A. </i>
</span>
</pre>
Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-87633847720118000892012-10-20T21:49:00.001+02:002012-10-20T21:59:11.993+02:00Velika i prava ljubav<pre>"Velika, prava ljubav pokazati će svoju punu snagu samo onda ako
uspije da od dvoje ljubavnika, slabih ljudi, načini stvorenja koja
se ne boje ni promjena, ni nesreća, ni bolesti, ni života, ni smrti." - <i>Ivo Andrić</i></pre>
<pre><i> </i></pre>
<pre>"Ljudi koji čisto i bezgranično vole, ne pomišljaju lako
da se ma šta oko njih mjenja, a ponajmanje sam predmet njihove
ljubavi. Oni mjerom vječnosti mjere prolazne i promjenljive pojave
oko sebe. A njihova smjelost biva nagrađena, jer im sve oko
njih izgleda vječno i nepromjenljivo, i tako sa tom divnom
iluzijom provode i svršavaju svoj vijek, oslobođeni najvećeg
ljudskog zla, užasa od prolaznosti." - <i>Ivo Andrić</i></pre>
Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-79340840110486985022012-02-11T23:59:00.001+01:002012-02-12T00:09:34.039+01:00Oči<div style="text-align: justify;">Dok su “prozori duše” otvoreni, ljudi iz njih mogu iščitati 55 % misli i osjećaja, iz položaja tijela oko 22 %, a ruke govore 16 %, pokazuju istraživanja profesionalnih čitača očiju, Naomi Tickler i Richarda Phelana. Pogled oči-u-oči najčešće je prvi kontakt, prije ijedne riječi i na nesvjesnoj razini otkriva kako će se razviti odnos među ljudima. Ljudi “nemirnih” očiju koje stalno lutaju i koji se ne mogu dugo usredotočiti najčešće su i u vezi nepouzdani i nedosljedni, ali opet i nemirnog, avanturističkog duha. Sugovornik koji partnera tijekom razgovora uopće ne pogledava u oči vjerojatno pokušava sakriti što želi i namjerava. S druge strane moguće je i da nije lažljiv nego pomalo obeshrabren i sramežljiv zbog partnera.“Pospane” oči otkrivaju lijenost i potištenost, ali ako vas dugo prate, odaju i snažnu seksualnu fantaziju ili želju. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Iako oči zbilja jesu ogledala duše iz kojih se zrcale unutarnji osjećaji, ipak uvijek treba imati na umu da ćete čovjeka (koji se krije iza tih očiju) najbolje upoznati ako s njim provedete zajedničko vrijeme. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Ljudi s velikim šarenicama vrlo su emocionalni i osjetljivi te traže stalnu potvrdu u drugima. Vesele se svakoj pohvali i komplimentu. <br />
Asimetrične, široko razmaknute oči iskazuju privrženost, odanost i toleranciju. Simpatija s ovakvim očima držat će se u vašoj blizini bez obzira na mane koje imate. <br />
Usko položene oči otkrivaju povjerenje i diskreciju na koju se lako osloniti. Također otkrivaju i karakter koji voli dramatizirati. <br />
Duboko upale oči imaju ljudi koji skrivaju duboke emocije te su ozbiljnoga karaktera. S njima treba postupati oprezno i nenametljivo te čekati da se opuste i otvore. <br />
Spušteni kapci otkrivaju karakter koji pretjerano propitkuje i neprestano analizira sve oko sebe. Iako će se “hvatati” za svaku riječ, s njim ćete lako uživati u razgovoru<br />
Ljudi čije su oči ukošene prema dolje, posebno su pronicljivi i znatiželjni. Pred njima je teško sakriti i najmanju tajnu. <br />
Ljudi snažno istaknutih kapaka posebno su nestrpljivi i “brzi” na jeziku. Ako pred njima polako započnete rečenicu, vrlo je vjerojatno da će je oni pokušati završiti. <br />
Stalno pogledavanje u lijevo često otkriva da partner laže. S druge strane, gleda li u desno, upućuje na to da mu možete vjerovati jer vjerojatno govori istinu, i nije se iskradao van. <br />
Ljudi koji pokušavaju nastaviti prekinuti kontakt očima zapravo otkrivaju nedostatak samopouzdanja. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgKVB96YSgvF8ks-GcqHBko6Lnz0uttpXopK14BZaN_OZaaEYOH-0JCWVBRykbPEHtoS_g8xCTYWQ5AyK5Dan_O31oGQQApVIX_J775wX_xl74Qg5f3TNb5eqVCmpUPbLgcm0RExpVOFd4/s1600/IMG_2778.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="114" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgKVB96YSgvF8ks-GcqHBko6Lnz0uttpXopK14BZaN_OZaaEYOH-0JCWVBRykbPEHtoS_g8xCTYWQ5AyK5Dan_O31oGQQApVIX_J775wX_xl74Qg5f3TNb5eqVCmpUPbLgcm0RExpVOFd4/s320/IMG_2778.JPG" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><i>Koliko bi očiju trebao imati čovjek da opazi sreću koja ga okružuje?</i></td></tr>
</tbody></table><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><i>"Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu - uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Treba je prihvatiti, jer je ona hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umrijet ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove. Treba ići za ljubavlju ma gdje ona bila, čak i kad to znači sate, dane, tjedne razočarenja i tuge... Jer, u času kad krenemo ususret ljubavi, i ona kreće ususret nama. I spasi nas..."</i> P.C. </div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-17052229632550360002012-02-05T16:05:00.000+01:002012-02-05T16:05:33.124+01:00Al' nikad..."Nikad ne možeš biti toliko glup, koliko ja mogu da budem gluv. Nikad ne možeš da budeš tako alav, koliko ja mogu da ti dam. Nikad ne možeš toliko da srušiš, koliko ja mogu iznova da sagradim. I nikad, ali, ama baš nikad, ne možeš da budeš toliko zao, koliko ja mogu da budem dobar."<br />
<div style="text-align: right;">I. Andrić</div><div style="text-align: right;"><br />
</div><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgkqUbGVOMMgG1JV43L9jjPSNf1dZMrqBWMmhju1l9DaDjR3LuAem77zPw4mdQSc35hEZsJw8sp1TTozM9XLArRidGNnXD7DsEHxqv_Mz4nUBPRW0tm3rlgt3g2TuwKFkV5-_Qp-LtEAGE/s1600/images.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgkqUbGVOMMgG1JV43L9jjPSNf1dZMrqBWMmhju1l9DaDjR3LuAem77zPw4mdQSc35hEZsJw8sp1TTozM9XLArRidGNnXD7DsEHxqv_Mz4nUBPRW0tm3rlgt3g2TuwKFkV5-_Qp-LtEAGE/s400/images.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Dobro ima sputane ruke, jer se uvijek nečega ustručava, dok je zlo slobodno, jer se ničega ne ustručava.</td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: left;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Nitko me ne može uvjeriti da za nas ljude, jedne ruke nisu uvijek raširene kad su sve druge ljudske, skupljene, nemoćne, ugasle... Raširene su te iste ruke koje su nas dovele iz ništavila, da budemo tu, da živimo. i kad prestane ovaj život na Zemlji, opet se vraćamo njima u zagrljaj... </div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-66746539579200028512012-01-25T21:18:00.000+01:002012-01-25T21:18:41.860+01:00Potrebno je vrijeme<h1></h1><div class="text1">Potrebno je vrijeme, da spoznaš razliku između isprepletenih ruku i okovanih duša.<br />
Potrebno je vrijeme da saznaš, da ljubav nije vječno nadanje, a osoba pored tebe<br />
ne mora biti sigurnost za cijeli život.<br />
Potrebno je vrijeme da uvidiš, da poljupci nisu zapečaćeni ugovori, a pokloni ne znače obećanja.<br />
Potrebno je vrijeme da se suočiš sa svim svojim porazima, uzdignutog čela i smijelog pogleda, jak/a kao gorostas.<br />
Potrebno je vrijeme da shvatiš, da se putevi baš danas grade, zato što je zemlja baš sutra nesigurna za gradnju. <br />
Potrebno je vrijeme da shvatiš, da će te opeći sunčevi zraci ako stojiš dugo izložen njima.<br />
I baš zato, posadi SADA cvijeće u bašti svoje duše i ne čekaj slučajne bukete.<br />
Na kraju ćeš da vidiš:<br />
Da možeš da ozdraviš,<br />
Da si zaista uporan,<br />
Da si prirodno jak,<br />
Da si voljen.</div><div class="text1"><br />
</div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-5405472780348135902012-01-17T22:45:00.000+01:002012-01-17T22:45:44.078+01:00RaskršćeNa svakom raskršću donosiš odluku kojim ćeš putem. Svaki put je mogućnost.<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgkfg8PEBLJgs8wluMYedZoBaG6IvRFel09_rmkpmtpF5N4LOOuZ_eL2Wb9ztklJfXBelJgANhqIVGzz97QGXJSbns6Ri3hanydfGQa0ehC-fYJjUjQz-Ux4jhRIXUZf7a9sle_2e3zxzo/s1600/images.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="254" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgkfg8PEBLJgs8wluMYedZoBaG6IvRFel09_rmkpmtpF5N4LOOuZ_eL2Wb9ztklJfXBelJgANhqIVGzz97QGXJSbns6Ri3hanydfGQa0ehC-fYJjUjQz-Ux4jhRIXUZf7a9sle_2e3zxzo/s320/images.jpg" width="320" /></a></div>Putevi su različiti; na početku se mogu činiti lagani, a ispadnu puno teži. Ili obratno: na početku vidiš teži put, ali ipak u jednom trenutku shvatiš da je to bio najbolji put za tebe. Ili izabereš lakši i on se pokaže savršen za tebe. Kako god okreneš zahtijeva da donosiš odluke i koračaš.<br />
<br />
Kako izabrati pravi put?<br />
Kako donijeti pravu odluku?<br />
<br />
Staneš na raskršće i umiriš se, te pogledaš sve mogućnosti koje su ispred tebe. Svaki put je poseban na svoj način. Upitaš se što istinski želiš. Upitaš svoje srce što želi. Upitaš se: "Kad bih znao da nema šanse da ne uspijem, što bih učinio?".<br />
<br />
<b>- Jednostavno pustite da dođe odgovor.</b><br />
<br />
<br />
„<i style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;">Moj život se ovdje dijelio, na ono što je bilo i na ono što ne znam što će biti. Čekao sam u zasjedi, kao lovac, pažljiv i strpljiv, ali nisam bio siguran da li i mene ne čeka zasjeda, da neću i ja biti ulovljen. Drug pored mene, umirio bi mi jezu zbog nečujnog koraka koji mi šalje sudbina. Bilo je strave u tom osjećanju mraka i tajne iza svega što ne vidim, tajne što će se meni otkriti, ali i tihog likovanja što će se desiti ono što čekam, što sam ja izabran da budem izvršilac volje jače od moje. Ali ja nisam oruđe samo, ni tuđa ruka; a nisam kamen, ni drvo; čovjek sam, i ponekad se bojim da mi duša ne bude slabija od želje, ili da me ne raznese najedrala mržnja, kao zrelo sjeme opnu u kojoj raste.</i>“<br />
Meša SelimovićMarinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-58671729692267076022011-12-15T22:23:00.003+01:002011-12-16T10:16:38.099+01:00Život je buđenje, a snovi?Ljudi su naša misao i slika o njima. Mi sanjamo život i svijet. A kako možemo sačuvati svoje i tuđe snove? Drugi vide nas, mi vidimo druge, i sve se otkriva, kao u šaljivoj igri s maskama, samo što ovo nije šaljivo. Jednom se probudimo, i pogledamo se zaprepašteno: "Što se to desilo s našim snovima?" Sanjamo život i svijet, al' ne sami... sanjamo jedno s drugim. Držimo se riječi, ako ne možemo djela, al' kao što rekoh ne svi...i tu dolazi onaj 'ja'. Budi čovjek, ako si bio... bez obzira na sve... i takav i ostani. <br />
<span lang="SR"><br />
</span><br />
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgswRXp8_bW0U2azLL6VpCyMTuyKWzsm5tjYGB_qHIlkBvFvB4cBk-xLWKidGZu80K9uTdAOogqYGtZRUYtvhumPFS6e9yfKcDrvZdiE3WrAdHhowmWC_0bXCchyphenhyphen_lt0K1_lb0OSoWuFho/s1600/kd24x1.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgswRXp8_bW0U2azLL6VpCyMTuyKWzsm5tjYGB_qHIlkBvFvB4cBk-xLWKidGZu80K9uTdAOogqYGtZRUYtvhumPFS6e9yfKcDrvZdiE3WrAdHhowmWC_0bXCchyphenhyphen_lt0K1_lb0OSoWuFho/s400/kd24x1.jpg" width="261" /></a></span></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><div class="MsoNormal"><span style="font-size: x-small;">"You can sleep forever, but still you will be tired.</span></div><div class="MsoNormal"><span style="font-size: x-small;"> You can stay as cold as stone, but still you won't find peace"</span></div><div class="MsoNormal"><i><span style="font-size: x-small;"> </span><span style="font-size: x-small;">(Anynimous)</span></i></div></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"><br />
</span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"><br />
</span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"><br />
</span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"><br />
</span></td></tr>
</tbody></table><span lang="SR">Uz citate, (<i>nikako ne idem bez njih</i>) M.Selimović, prepoznajmo jedan od trenutka sna: </span><br />
<br />
<span lang="SR" style="font-size: small;"><i style="font-family: "Trebuchet MS",sans-serif;">"Nisam joj obećao zvijezdu nebesku, mada se i to čini, čak se i vjeruje, ponekad dugo, nikad do kraja. Poslušno sam palio svijeće o svakom prazniku, pisao sam pisma i žalbe, uvijek jednake, ne tužeći se čak ni njoj na taj dosadni posao, do posljednje pare donosio kući malu zaradu, koja nikako nije mogla da poraste, i nisam mogao obećati ni njoj ni sebi da će uskoro biti drukčije. </i><b><i><span style="font-family: "Trebuchet MS",sans-serif;">A opet sam bio srećan</span></i></b><i style="font-family: "Trebuchet MS",sans-serif;">: nećemo biti bogati u novcu, ali ćemo biti najbogatiji u ljubavi; ne bojim se života ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti; bio sam sam, sad imam svoj svijet, kao da sam osvojio svoju planetu; spriječit ću svakoga ko htjedne da prodre u naše carstvo, da ne bi ugrozio naš mir.</i></span><span lang="SR" style="font-size: small;"><i style="font-family: "Trebuchet MS",sans-serif;">" </i></span><br />
<span style="font-size: small;"><br />
</span><br />
<span lang="SR" style="font-size: small;">I nakon nekog vremena: <i><span style="font-family: "Helvetica Neue",Arial,Helvetica,sans-serif;"> </span></i></span><br />
<span lang="SR" style="font-size: small;"><i><span style="font-family: "Helvetica Neue",Arial,Helvetica,sans-serif;">"Nikakva odgovora nisam mogao da nađem. Javio se u meni užas zbog te besmislene surovosti. Gdje smo mi? U kakvom to svijetu živimo?</span></i></span><span style="font-size: small;"><i><span style="font-family: "Helvetica Neue",Arial,Helvetica,sans-serif;"><span lang="SR"> Ili je možda i ovo san, jer je nemoguće da potpuni besmisao bude stvarnost? Ali, ne! </span></span></i></span><br />
<div style="font-family: "Helvetica Neue",Arial,Helvetica,sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="SR"><i style="font-family: "Helvetica Neue",Arial,Helvetica,sans-serif;"><b>- San je ono što se želi, a život je buđenje</b></i>."</span></span></div><span style="font-size: small;"><br />
</span><br />
<span lang="SR" style="font-size: small;">Zato najbolje :<span style="font-family: "Helvetica Neue",Arial,Helvetica,sans-serif;"><i> </i></span></span><br />
<span lang="SR" style="font-size: small;"><span style="font-family: "Helvetica Neue",Arial,Helvetica,sans-serif;"><i>"Ne budit se iz sna, ni sutra, ni ikad. Bit će nam opet lijepo, zaboravi ono što znaš. Zaboravit ću i ja...vjeruj mi... </i></span></span><br />
<span lang="SR" style="font-size: small;"><span style="font-family: "Helvetica Neue",Arial,Helvetica,sans-serif;"><i>- ako mognem!" </i></span></span>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-46164286175779180892011-12-05T20:01:00.002+01:002011-12-08T14:40:46.404+01:00Da trpimo sami ili dijelimo?Da li da trpimo ili dijelimo? Sami ili s nekim? Odluka je naša. Odluka svakog pojedinca.<br />
U malenom kutku svoje navlastitosti, čovjek sija, jedino kada ljubi. Maleni dio čovjekovog samozatajnog srca vazda voli, pa makar trpeći, ali voli. Jedino u trpljenju čovjek zaista spoznaje vrijednost ljubavi...<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjeitvcqLfp_lCaC7wdikyWb5B2KBz8jqsxc66-p-t0gcE6Sp7fEewFNRet8iNStQODTczVjE0pEXeWoflKij98ox6CS07i0e17Ky8U8bmXatjlIouD09Xcc97T33hdwi6sMj9ET_j8Wz0/s1600/images.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="269" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjeitvcqLfp_lCaC7wdikyWb5B2KBz8jqsxc66-p-t0gcE6Sp7fEewFNRet8iNStQODTczVjE0pEXeWoflKij98ox6CS07i0e17Ky8U8bmXatjlIouD09Xcc97T33hdwi6sMj9ET_j8Wz0/s320/images.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ne pomaže onaj koji može, već onaj koji ima ljubavi. </td></tr>
</tbody></table><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">A ljubav je dosjetljiva! </td></tr>
</tbody></table><br />
" Željela bi samo jedno: kad bi znoj sa tvoga čela, pao i na moje čelo; tvoji žuljevi da budu na mojim rukama; tvoja usamljenost da prijeđe i na mene; napuštenost skupa ćemo dijeliti; tvoja traženja potpomagat ću kao svoja; nadanja neka budu ista; ČEKANJE ZAJEDNIČKO.<br />
Polovicu svoje boli uvijek odvoji za mene, znam da cijelu nikad nećeš dati jer i sam si spreman na trpljenje. I kad plačeš ni tada nisi sam, plače još netko.<br />
<div style="text-align: left;">Kidam se u ovoj razdvojenosti, daljini; ali znam: sve što je sada gorko - biti će slatko; svaka pobjeda biti će nova nagrada; kušnja - samo zato da vidimo koliko smo hrabri; žrtva - samo znak da ljubimo. Onaj tko ljubi, trpi, tko ne ljubi, taj ne trpi. Nije toliko gorka čaša trpljenja kad znamo da je pijemo za čašu ljubavi. Jedna bez druge nikad neće biti!" <i><span style="font-size: x-small;">Citat iz knjige Đ.Zrakića</span></i></div><div style="text-align: left;"><br />
</div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-89966123351600468802011-11-29T21:50:00.001+01:002011-11-29T21:51:30.072+01:00Ja zaista nemam mnogoJa zaista nemam mnogo da ti ponudim...<br />
- par toplih zagrljaja,<br />
- čistu dušu<br />
- i jedno maleno, ali vjerno srce...<br />
<br />
Imam i kofer pun ljubavi i dva jastuka, pomalo...već stara - ali se još osjeća miris mojih snova!<br />
Nemam ja mnogo na dlanu... par suza, i jutarnju rosu kojom budim svoje lice, jedan osmjeh i oči pune nade.<br />
<br />
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEge5VxZ-UCrHYOjYDbbimAcOaeDd9258A02otyTujGvLvKYoIB6MudPCMh7XfQw2bHQnbZAG6-xQnpYBOOKrWlI2BzAeN3fIdH97O4SsCVG8_PDPRySYDd1lLWklDTZa_IZqtGQSxIGt30/s1600/206658_193448114030365_123419807699863_451638_3208433_n.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEge5VxZ-UCrHYOjYDbbimAcOaeDd9258A02otyTujGvLvKYoIB6MudPCMh7XfQw2bHQnbZAG6-xQnpYBOOKrWlI2BzAeN3fIdH97O4SsCVG8_PDPRySYDd1lLWklDTZa_IZqtGQSxIGt30/s200/206658_193448114030365_123419807699863_451638_3208433_n.jpg" width="151" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><div class="MsoNormal"><span style="font-size: small;"><u><i>Oni koji su nekad uspjeli vratiti osmijeh na lice na kome još ima </i></u></span></div><div class="MsoNormal"><span style="font-size: small;"><u><i>tragova suza - znaju kako je to dobar osjećaj.</i></u></span></div></td></tr>
</tbody></table> (<span style="font-size: x-small;"><i style="font-family: Times,"Times New Roman",serif;">Unknown</i></span>)Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-6464052342068549302011-11-21T17:02:00.003+01:002011-11-21T17:05:16.423+01:00Naše odluke, ili...odluke naše ljubavi?<div style="background-color: #444444; color: white; font-family: inherit;"><span style="font-size: small;">Neke odluke se tiču samo nas, a neke utječu i na živote drugih ljudi. Svojim odlukama određujemo svoju sudbinu, bilo kao pojedinci, bilo kao narodi i nije nam sudbina ta koja će odrediti kakve će biti naše odluke.</span> </div><div style="background-color: #444444; color: white; font-family: inherit;"><span style="font-size: small;">Snagom svoga uma, ljubavlju svoga srca i odlučnošću svoje slobodne volje, određujemo svoj život na ovom svijetu, i tek onda, temeljem baš tih svojih odluka, određujemo i svoje mjesto. Trebamo biti hrabri, izuzetno hrabri. Jer ovo vrijeme teških odluka takvo što zahtijeva od nas. Kad se ne mognemo odlučiti kojim putem od dva slična krenuti, izaberimo onaj koji od nas zahtijeva više hrabrosti. I ljubavi. Tu ćemo sresti uspješne ljude, sretne. Oni su, znate, birali takav put. I sve drugo blijedi pred takvom odlukom. </span></div><div style="background-color: white; color: black; font-family: inherit;"></div><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhfphC8bSlWXyNAMgpz-qh2Z5SUoysYqIX-6XUD3PrMD5xyoKz62jj8p0zA0bIxBXn4dQyFfSn5NsEB0tQXIqPCGUrc7fhmMoIX3AOToTopkPqzXa9hOcoXnZ4CJuNjgVVLXupVmMixlQA/s1600/images.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="239" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhfphC8bSlWXyNAMgpz-qh2Z5SUoysYqIX-6XUD3PrMD5xyoKz62jj8p0zA0bIxBXn4dQyFfSn5NsEB0tQXIqPCGUrc7fhmMoIX3AOToTopkPqzXa9hOcoXnZ4CJuNjgVVLXupVmMixlQA/s320/images.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><i><span style="font-family: Tahoma; font-size: 10pt;">Ljubav je stvar osjećanja, a ne volje. Ne mogu voljeti zato što hoću, a još manje zato što moram, stoga je obavezna ljubav glupost. <b>Emanuel Kant</b></span></i></td></tr>
</tbody></table><div style="background-color: #444444; color: white; font-family: inherit;"><span style="font-size: small;">Jako dobar isječak iz knjige Paula Coelha "Pobjednik ostaje sam", ide s posvetom, jednoj divnoj osobi, daleko fizički od mene, al' jako blizu srca, te glasi ovako: </span></div><div style="background-color: #444444; color: white; font-family: inherit; text-align: center;"><span style="font-size: small;">"<i>Bio je to ambiciozan naum, naravno, ali bila je uvjerena da će joj upornost omogućiti da ga na koncu i ostvari. Trebalo je samo imati čistu dušu i ne gubiti iz vida četiri osnovne sile vodilje: ljubav, smrt, moć i vrijeme. Ne treba zaboraviti smrt jer bez nje je nemoguće razumijeti život, <b>treba se boriti</b> i neprestano rasti, i ne pasti u zamku moći koju donosi pobjeda, jer ta moć ništa ne vrijedi. Treba voljeti, da bi drugi nas voljeli. I na kraju, treba prihvatiti činjenicu da je naša duša trenutno zarobljena u mreži vremena koje nam daje prilike za uspjeh, ali i nameće ograničenja." </i></span></div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-26858389196251718412011-11-20T15:53:00.000+01:002011-11-20T15:53:41.540+01:00..jer želim da traješ!<div class="mbl notesBlogText clearfix"><div><i>Ne poznajem nikog ko toliko, kao ja, voli da se ljubi.</i><br />
<i>E, pa - da se upoznamo...</i><br />
<br />
<i>Jeo si nešto slatko?</i><br />
<i>Osim tebe, ništa. Zašto pitaš?</i><br />
<br />
<i>Ja bih još malo.</i><br />
<i>Zašto malo? Pa, malo po malo...</i><br />
<br />
<i>Znaš li gde me nisi poljubio?</i><br />
<i>Znam. Zašto?</i><br />
<br />
<i>Želim da mi traješ... </i><br />
<i><br />
</i><i>Zavoljet ćeš me.</i><br />
<i>Pa, šta?</i><br />
<i>Pa, biće svašta.</i><br />
<i>Pa, neka bude.</i><br />
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigRsix-B4s_cwqEr41sBrZKR1nY-RXp85STCU790_JTkvpV03HZRNo_YKlG24xYtK2Kbu9yVBsad-ePSB_p_ndrth97e4szVcnEuuMWNU62ERd2YlXX2rur3WVUVBbdb-a9fzmqF-ga30/s1600/images.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigRsix-B4s_cwqEr41sBrZKR1nY-RXp85STCU790_JTkvpV03HZRNo_YKlG24xYtK2Kbu9yVBsad-ePSB_p_ndrth97e4szVcnEuuMWNU62ERd2YlXX2rur3WVUVBbdb-a9fzmqF-ga30/s1600/images.jpg" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Nikada se nemojte prestati osmjehivati, čak i kad ste tužni, jer se neko može zaljubiti u vaš osmijeh.</td></tr>
</tbody></table><br />
<i>Nisam brinuo,</i><br />
<i>verovao sam u sebe –</i><br />
<i>znao sam da nema šta da zavoli. Al'...</i><br />
<i>Zavolela me. - by G.T. </i></div></div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-68360477225712427392011-11-19T23:34:00.000+01:002011-11-19T23:34:32.263+01:00U korak s vremenom<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgKHSfRT0sed18JASHP3lVFMepJ4sVQgP9QWADEDe139MMVdQxlwm7JVuA4FcF7MYiDb6dLUhLwrtk_OAxZay7xEMu94cUnm8dn9u_Y4WbKPjpB1Wed-QvgQ3kWR07mh3JfaPp8SRG6D8s/s1600/koverta.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgKHSfRT0sed18JASHP3lVFMepJ4sVQgP9QWADEDe139MMVdQxlwm7JVuA4FcF7MYiDb6dLUhLwrtk_OAxZay7xEMu94cUnm8dn9u_Y4WbKPjpB1Wed-QvgQ3kWR07mh3JfaPp8SRG6D8s/s1600/koverta.jpg" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="font-family: Georgia,"Times New Roman",serif; text-align: center;"><i>Be the change you want to see. Gandhi</i></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"></td></tr>
</tbody></table><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">Negdje u jednom selu, živio je dječak – čoban, koji je živio s ocem. Nakon dužeg vremena odlučio je od putovati u svijet, da usput nešto zaradi i da vidi može li uspjeti u životu a da ne čuva ovce. Prije polaska otac mu je dao dvije koverte, jednu bijelu, jednu crvenu. I rekao mu: <i style="font-family: Georgia,"Times New Roman",serif;">„Kad ti bude sve dobro i kad budeš sretan, otvori bijelu. A kad ti bude teško, i ne vidiš kraja neobičnim i teškim stvarima, otvori crvenu kovertu.“</i></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">I tako je on krenuo na put. Malo po malo, uslijedile su mnoge poteškoće… nedostatak novaca, ne uspijeva pronaći posao. Pristizale sve nevolje za nevoljom. I tako on tužan krenuo dalje. Potom se sjetio da mu je otac rekao, kad ti bude teško otvori crvenu kovertu..i on otvori. Izvadio je papir iz koverte, na kojem je pisalo: <i><span style="font-family: Georgia,"Times New Roman",serif;">„Sine, i to će proći. Ne brini.“ </span></i>Dječak je nastavio dalje, skromno, ali ustrajno. U sljedećem gradu gdje je stigao naišao je na nekog dobrog čovjeka.. Zaposlio se kod njega. Imao je dobru plaću. Ubrzo nakon toga pronašao djevojku. Oženio se, i sagradili kuću. Bio je sretan i sve mu je bilo u najboljem redu. Potom se nakon dužeg vremena, sjetio da je imao još jednu kovertu, bijelu. Otac mu je za nju rekao, otvori je kad te sreća bude htjela. I on je otvorio. U njoj se nalazio papirić na kojem je pisalo: <i style="font-family: Georgia,"Times New Roman",serif;">„Sine, i to će proći. Al' ne brini.“</i></div><div class="MsoNormal" style="font-family: Georgia,"Times New Roman",serif; text-align: justify;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="font-family: Georgia,"Times New Roman",serif; text-align: justify;"><i>Svi bi mi trebali znati da vrijeme čini svoje… I da bez obzira da li imamo sreću u rukama ili ne… i kad smo sretni i zadovoljni, i kad nas muče poteškoće života i mislimo da se svijet ruši…uvijek imamo ovu poruku na raspolaganju. Jer tri put u životu imamo, tri puta nemamo!</i></div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-76837241192392281352011-11-19T12:25:00.001+01:002011-11-19T12:26:04.347+01:00Život je prepun čuda<div align="center"><div style="text-align: justify;"><pre> "Život je prepun čudesa. Jedno malo čudo biti će sasvim dovoljno </pre><pre>da i naš život dobije smisao. </pre><pre>A dobiti će, jer vrijeme je na našoj strani." by Ja :)</pre><pre> </pre><pre> </pre><div style="text-align: center;"><pre><i> <b>Razgovor sa srcem</b></i><b> - J. J. Zmaj </b></pre><pre><i>Kakvi tebe, srce, tajni jadi lome,
Te me često moliš: Pokloni me kome!
Ta u mojim gudma, pakost te ne slama,
U vinu te kupam, leziš na pesmama.
Na to meni srce: Dobro j' meni tudi,
Al' bi vreme bilo da promenim grudi.
Združiće se sreća, da me tamo prati
Odakle ću tebi, novu sreću slati.
Ta znaš li kad grli, svako zlato svoje,
Znaš kako te boli samovanje tvoje!
Tako moje srce često mi se moli,
A ja cu mu reći: Utoli,utoli!
Znaš li gde na svetu, andjelsku priliku,
Andjela po duši, Andjela po liku.
Pune oči žara; puna usta slasti,
Mirisava nedra, puna bujne strasti;
Milo čedo, kome u pogledu piše
Da ni samo ne zna, za čime uzdiše;
Što bi znalo carne, ne sklapati oči
Grleći, ljubeći, tri božije noći.
A četvrte kad bi leglo da počiva,
Molilo bi boga, da o meni sniva;
Što bi osećalo, da ga ljubim jako,
A ljubit me znalo, bar upolak tako;
Što bi u radosti, sa mnom suze lilo,-
Hej, koje bi moje, samo moje bilo.
Tako ja mom srcu zborim vise puti
A ono zadrhće, snuždi se - pa ćuti.</i></pre></div></div></div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-9104419780068473522011-11-08T20:36:00.002+01:002011-11-19T23:37:09.896+01:00Odlučite se za ljubav, ne čekajte<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjxMJjlwWQkFLg9da_u7YLrmWTRpkWMJakmJGSzslZ71yEM9FQrJ0-qOu-l6qXyr7vf8CLtX8vlbA9wRdCviF_Nni39xN_9Y56QitZ4pxd1fwJbFxcB7yqYiLTca5KD-rCovDJGOtFI-xw/s1600/baby-love-1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"></a></div><div style="background-color: #f3f3f3;"><span style="color: black; font-family: Verdana,Arial,Helvetica,sans-serif;"> <b>Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca.</b> - by A.B. </span></div><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr></tr>
</tbody></table><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div style="text-align: justify;">Ljubav je otkrivanje sebe u drugima i užitak u tom prepoznavanju, zar ne? Ljubav i praštanje, sve izgubljeno vraćaju. Odluči se za ljubavj er su osjećaji varljivi. Osjećaji su kao valovi što se uzdižu i lome, te nitko na njima ne nalazi oslonca. Osjećaji su prolazni, i ukazuju nam put do ljubavi, a ljubav je vječna. <b>Ljubav</b>, ima posljednju riječ.</div><div style="text-align: justify;"></div><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><br />
</td><td style="text-align: center;"><br />
</td><td style="text-align: center;"><br />
</td><td style="text-align: center;"><br />
</td><td style="text-align: center;"><br />
</td><td style="text-align: center;"><br />
</td><td style="text-align: center;"><br />
</td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgYSy5B7MLS6db-ituaTqmePbg99UAq0ZANgh1LwCii8Xa_hdxvSrYiR3y6nsiXgQ_hlRYjZjRuuROf-ZeJahKVsvCh8h1I30cYE66C1IQZy7wL9POI3MqKGO-ONEg9Qppqs98pwDscOyE/s1600/baby-love-1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgYSy5B7MLS6db-ituaTqmePbg99UAq0ZANgh1LwCii8Xa_hdxvSrYiR3y6nsiXgQ_hlRYjZjRuuROf-ZeJahKVsvCh8h1I30cYE66C1IQZy7wL9POI3MqKGO-ONEg9Qppqs98pwDscOyE/s320/baby-love-1.jpg" width="272" /></a></div><br />
</td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: Verdana,Arial,Helvetica,sans-serif;"></span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><br />
</td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><br />
</td></tr>
</tbody></table><span lang="SR"></span><br />
<div style="text-align: justify;">Kao što kaže Meša Selimović: "...želio sam da znam, rijetko sam kad nešto toliko želio, kao da bi mi to saznanje otkrilo mnoge tajne o ljudima.<span lang="SR">Vidio sam smrt moćnog čovjeka, ubila ga je tuga, vidio sam možda, ubistvo iz daljine, vidio sam ljudsku mržnju, a mislio sam, kao opsjednut, samo na jedno: da li mu je posljednja misao bila osveta ili ljubav?</span><span lang="SR"> Kao da je o tome visio sav moj život.</span><span lang="SR">Odlučio sam se za ljubav.</span><span lang="SR"> Manje je istinito, i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I ljepše: tako sve ima više smisla. I smrt. I život."</span></div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-38739655990415339792011-06-07T18:12:00.000+02:002011-06-07T18:12:01.236+02:00Hrabrost poslije nesreće<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDM-G8CKkakdjz2w65hC9f1VttViXc7SGiQ9SJUNEz-YYBRvUp9DU0fTCzs60QbAvYFP_BfGOlYxTjqfi3UwQakc7Je9fhKvMvSm7VAjvQvjy4ZqryXQzUqvEHIDOryskWMJ27jr76JpQ/s1600/golub.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDM-G8CKkakdjz2w65hC9f1VttViXc7SGiQ9SJUNEz-YYBRvUp9DU0fTCzs60QbAvYFP_BfGOlYxTjqfi3UwQakc7Je9fhKvMvSm7VAjvQvjy4ZqryXQzUqvEHIDOryskWMJ27jr76JpQ/s1600/golub.jpg" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">"Trebamo odgojiti svoje srce, kako bi ono odgojilo nas."</td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><br />
</td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><br />
</td></tr>
</tbody></table><!--[if gte mso 9]><xml> <w:WordDocument> <w:View>Normal</w:View> <w:Zoom>0</w:Zoom> <w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone> <w:PunctuationKerning/> <w:ValidateAgainstSchemas/> <w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:Compatibility> <w:BreakWrappedTables/> <w:SnapToGridInCell/> <w:WrapTextWithPunct/> <w:UseAsianBreakRules/> <w:DontGrowAutofit/> </w:Compatibility> <w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel> </w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156"> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]> <style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Obična tablica";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style> <![endif]--><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Nesreće mogu donijeti rast i prosvjetljenje", reče učitelj. <br />
To je obrazložio ovako: "Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike nenapučene ravnice. Jednog je dana orkanski vjetar iščupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem - dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drvećem." <br />
I zaključio je: "Da je osušeno drvo ostalo, ništa, ali baš ništa, ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje." <br />
</span><br />
<span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;"><br />
</span>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-53506587602645004322011-06-05T14:21:00.000+02:002011-06-05T14:21:44.259+02:00Savjet<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"> <span style="font-family: Times New Roman;">Postani poput djeteta:</span></div><div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"> <span style="font-family: Times New Roman;">jednostavan, spontan, radostan.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"> <span style="font-family: Times New Roman;">Ne budi kao bačva puna problema.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"> <span style="font-family: Times New Roman;">Jer, kadar si i nasmijati se, zar ne?</span></div><div style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjEKxSruPXsUlQVniafGpAy3p93eM_B6EK74DFqP-jsfF2NUqktx29gJ0PN27xO13By9KjgNHK29iyzCmuc5WoPWvxDp30Wq6lx-NzVJIh2fDmPj47WESV_TLs6JNQIt2e9YoLe2ghM8WQ/s1600/S+psi%25C4%2587em.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjEKxSruPXsUlQVniafGpAy3p93eM_B6EK74DFqP-jsfF2NUqktx29gJ0PN27xO13By9KjgNHK29iyzCmuc5WoPWvxDp30Wq6lx-NzVJIh2fDmPj47WESV_TLs6JNQIt2e9YoLe2ghM8WQ/s1600/S+psi%25C4%2587em.jpg" /></a></div><div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"> <span style="font-family: Times New Roman;">Pokušaj svaki dan iznova </span></div><div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"> <span style="font-family: Times New Roman;">voljeti ljude</span></div><div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"> <span style="font-family: Times New Roman;">koji su tu oko tebe.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"> <span style="font-family: Times New Roman;">Pokušaj u tišini</span></div><div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"> <span style="font-family: Times New Roman;">liječiti rane ljudima</span></div><div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"> <span style="font-family: Times New Roman;">koji plaču i koji su očajni.</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjEKxSruPXsUlQVniafGpAy3p93eM_B6EK74DFqP-jsfF2NUqktx29gJ0PN27xO13By9KjgNHK29iyzCmuc5WoPWvxDp30Wq6lx-NzVJIh2fDmPj47WESV_TLs6JNQIt2e9YoLe2ghM8WQ/s1600/S+psi%25C4%2587em.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><br />
</a></div><div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"> <span style="font-family: Times New Roman;">Daruj od svoje ljubavi onima</span></div><div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"> <span style="font-family: Times New Roman;">koji su premalo voljeni.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"> <span style="font-family: Times New Roman;">Ti si divan.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"> <span style="font-family: Times New Roman;">Sreća drugih</span></div><div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"> <span style="font-family: Times New Roman;">i u tvojim je rukama!</span></div><div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"> <span style="font-family: Times New Roman;"><i><span style="font-size: x-small;">(Phil Bosmans)</span></i></span></div><div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: center;"><br />
</div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-15717697533581171062011-06-05T14:16:00.001+02:002011-06-05T14:23:36.286+02:00Provodimo vrijeme zajedno<div class="MsoNormal" style="font-family: "Trebuchet MS",sans-serif; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">Svaki je čovjek priča za sebe. Dok sam bila dijete, ljudi su sjedili za kuhinjskim stolom i pričali svoje priče. To više ne radimo. A dok sjedimo za stolom i pričamo, to nisu samo trenuci u kojima ubijamo vrijeme. To je način prenošenja mudrosti. To su trenuci koji nam pomažu da živimo život vrijedan pamćenja. Usprkos zastrašujućoj moći tehnologije, mnogi od nas još ne žive dobro. Možda bismo trebali ponovo poslušati svoje priče.<br />
</div><div class="MsoNormal" style="font-family: "Trebuchet MS",sans-serif; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt;"></div><div class="MsoNormal" style="font-family: "Trebuchet MS",sans-serif; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">Većinu priča koje nam pričaju danas, napisali su romanopisci i scenaristi, glumili su ih glumice i glumci, to su priče koje imaju početak i kraj, priče koje nisu stvarne. Priče koje možemo jedni drugima pričati nemaju početak ni kraj. One su sjedalo u prvom redu na predstavi stvarnog iskustva. Iako se događaju u različito vrijeme i na različitim mjestima, imaju jednako ozračje. Na neki način, to su priče i o nama samima.<br />
</div><div class="MsoNormal" style="font-family: "Trebuchet MS",sans-serif; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt;"></div><div class="MsoNormal" style="font-family: "Trebuchet MS",sans-serif; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">Stvarne priče traju. U trenutku kad smo ostali bez vremena za stanku, vremena za razmišljanje i čuđenje, prestali smo pričati priče. Život juri pokraj nas i tek su rijetki ljudi dovoljno snažni da se sami zaustave. Najčešće nas zaustavi nešto nepredviđeno i tek tada imamo vremena sjesti za stol u kuhinji života. Spoznati svoju priču i ispričati ju. Poslušati priče drugih ljudi. Sjetiti se da je stvaran svijet sazdan od takvih priča.</div><div class="MsoNormal" style="font-family: "Trebuchet MS",sans-serif; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;"></div><div class="MsoNormal" style="font-family: "Trebuchet MS",sans-serif; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">Sve dok se ne zaustavimo ili, češće, dok nas nešto ne zaustavi, nadamo se da ćemo neki životni događaj "staviti" iza sebe te da ćemo nastaviti živjeti. Kad se zaustavimo, shvatimo da će određena životna pitanja biti s nama dok smo živi. Ponavljat ćemo ih iznova i iznova, svaki put s novom pričom, svaki put s velikim razumijevanjem, sve dok ne postanu dio naših blagoslova i mudrosti. To je način na koji nas život uči životu.</div><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXjWPyiy2uyc7uElOkQRUtpKGYm9eSk33C-h3M7BsKUwWr7y4KLqyjgOzVWxsDK1g1S6TTlAD2RZA7wkFFwkdBy0KQaRcqciVe1M7N3m2dRRB06-5aag2QBd388-FSJRBmXhDFF0crYXU/s1600/images.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXjWPyiy2uyc7uElOkQRUtpKGYm9eSk33C-h3M7BsKUwWr7y4KLqyjgOzVWxsDK1g1S6TTlAD2RZA7wkFFwkdBy0KQaRcqciVe1M7N3m2dRRB06-5aag2QBd388-FSJRBmXhDFF0crYXU/s200/images.jpg" width="200" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">"Mi dajemo psima naše slobodno vrijeme, raspoloživo mjesto i višak ljubavi. Zauzvrat, psi nam daju sebe cijele - to je najbolja pogodba koju je čovjek ikada sklopio." <br />
<div style="text-align: justify;"> M.Facklam</div></td></tr>
</tbody></table><div class="MsoNormal" style="font-family: "Trebuchet MS",sans-serif; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;"></div><div style="font-family: "Trebuchet MS",sans-serif; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">Kad nemamo vremena saslušati tuđe priče, tražimo stručnjake da nam kažu kako živjeti. Što manje vremena zajedno provodimo za kuhinjskim stolom, to se više knjiga za samopomoć pojavljuje u knjižarama i na našim policama. Ali čitati takve knjige nije isto kao slušati priče o nečijem proživljenom iskustvu. Budući da smo prestali slušati jedni druge, vjerojatno smo zaboravili slušati, zaboravili smo učiti prepoznavati značenja i osjećati se ispunjeno običnim događajima u životu. Postali smo samotnjaci; čitatelji i promatrači, a ne sudionici.</div><div style="font-family: "Trebuchet MS",sans-serif; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt;"><br />
</div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-82556065122831346002011-05-31T21:26:00.002+02:002011-06-01T10:56:06.802+02:00Voljeti sebe<div style="text-align: center;"><span style="font-family: Georgia,"Times New Roman",serif;">"Najdublji sloj našega srca je naš izvorni sloj, onaj u kojem možemo osjetiti svoju Dušu. I taj je sloj svačijeg srca apsolutno čist. Tu ničije srce nije nimalo prljavo, ni bolno ni žalosno. Što god učinili sa svojim životom, ovaj sloj naše ljubavnosti uvijek će biti dio nas.. Srednji sloj nam otvara koliko smo temeljne dobronamjernosti, iskrenosti i želje za pomaganjem bez trgovanja zadržali u sebi; nasuprot bijesu, ogorčenosti, mržnji, zavisti i svim ostalim momentima koji nas nimalo ne uzvisuju. Kod većine ljudi i taj je sloj više čist nego zamagljen. On nam otkriva i koliko imamo volje za Sobom. Površinski sloj je najčešće ispunjen tugom i žalošću, a što mislite zašto je najčešće ispunjen tugom i žalošću? Zato što je to sloj koji nam pokazuje koliko smo sretni s ovim što imamo, koliko smo uspjeli otkrili sebe, koliko uspjevamo osjetiti izvorni sloj, odnosno sebe. A to, na žalost, uspjeva malom broju ljudi. No, vrijeme je da to malo promijenimo, zar ne???" </span> <br />
<div style="text-align: right;"> (<i style="font-family: "Helvetica Neue",Arial,Helvetica,sans-serif;">Bruno Šimleša)</i></div></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div style="text-align: center;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/CHptUm4KOAo?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div><div style="text-align: left;"><i style="font-family: "Helvetica Neue",Arial,Helvetica,sans-serif;"><br />
</i></div><div style="text-align: left;"><i style="font-family: "Helvetica Neue",Arial,Helvetica,sans-serif;"><b>"Kad počneš voljeti sebe, voljeti ćeš i ono što radiš, odnosno, radit ćeš ono što voliš!!"</b></i></div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-42054640737717065762011-04-29T23:43:00.001+02:002011-04-29T23:45:01.871+02:00Nadiđite vrijeme, čitajte!Čitajte i čuvajte svoje knjige. One će govoriti umjesto nas. One će pamtiti umjesto nas. One su to što nam vrijeme ne može uzeti... Kao ljudi, rasuti smo s jednog kraja na drugi kraj svijeta. Jednog dana prijeti nam zaborav. Nećemo znati tko smo, ni tko su nam rođaci, kojeg su koljena oni koje volimo i koje smo trebali pamtiti. Čitajte, negdje ćemo pronaći putokaz...ili pak ostaviti trag na koji vrijeme neće smoći snage obrisati ga.<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" height="198" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgrQvxNSR_tJD8FAB340PAyIQoqiZOFRnVDgKj4o9kxIbfBT790Y_3C5KfofgiRBzXD1JZ3p5ieiLNGyzYuQyz3tj9q6Bdnv9aMb-TsiXgWdFzhc0n-BtCSZtkWdt8LkKmrtnNcEDRI9l4/s320/Papir+i+pero.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><i>Knjiga nije samo prijatelj, ona vam nalazi prijatelje. Kad posjedujete knjigu umom i duhom, obogaćeni ste. Ali kad je proslijedite dalje, obogaćeni ste trostruko. (Henry Miller)</i></td></tr>
</tbody></table><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><br />
</div> Omiljeni stih:<br />
<i>"Možda nas ljubav postara prije vremena i pomladi kada je mladost već iza nas. Ali kako se sjećati tih trenutaka? Zato sam i pisala, da bih tugu pretvorila u čežnju, a samoću u uspomene. Da bih, nakon što je ispričam sebi, mogla zavitlati </i><i>ovu priču </i><i>u rijeku..." </i><br />
<div style="font-family: Georgia,"Times New Roman",serif; text-align: right;"><i>Na obali rijeke Piedre sjela sam i plakala - P.C. </i></div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-25144386177528518832011-04-17T01:20:00.003+02:002011-04-17T01:24:57.813+02:00Be patient it's the hardest thing!<div class="separator" style="clear: both; font-family: Georgia,"Times New Roman",serif; text-align: center;"><br />
</div><div style="font-family: Georgia,"Times New Roman",serif;"><i><b>If I fail, I try again, and again, and again... </b></i></div><div style="font-family: Georgia,"Times New Roman",serif;"><i><b> If you fail are you going to try again? </b></i></div><div style="font-family: Georgia,"Times New Roman",serif;"><br />
</div>Please... watch this! <br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/Gc4HGQHgeFE?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div><br />
<br />
The human spirit can handle much more than we realize. It matters how you are going to finish. Are you going to finish strong???<br />
<br />
<div style="color: white;"><i style="font-family: Georgia,"Times New Roman",serif;"><b>The challenges in our lives are there to strengthen our convictions! They are not there to run us over.</b></i><span style="font-family: Georgia,"Times New Roman",serif;"> </span><i style="font-family: Georgia,"Times New Roman",serif;"><b>Be patient it's the hardest thing. </b></i></div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-50052957134827211572011-04-10T23:20:00.000+02:002011-04-10T23:20:01.630+02:00Vlak života!<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/p6cuymFWtls?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-64606360567360602022011-04-07T21:29:00.001+02:002011-04-07T21:30:40.429+02:00Podrška :)<div style="text-align: center;"></div><div style="text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEil0Dh0UOvs8uy7nsY1njjiQKCTXJqRrqbnzZF9nvdfwD_UupTQl6Zp0Vzs5jko536QixbJ00ZaaU4YUc5fqaIBeX64nGxLGi8JSqOdNl-mYPzJAY9NIIR5HJpoNLnq2XKHaJU7FIqC9cc/s1600/Promocija+prvostupnika+ekonomije.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"></a></div><div style="text-align: justify;"><b><i>ŠTO UOPĆE ZNAČI PODRŠKA?</i></b></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Mnogima je to siguran oslonac u životu koji im pruža obitelj, supružnik, institucija u kojoj rade ili prijatelji. U intervjuima uspješnih ili poznatih ljudi često nailazimo na izjave poput: <i>„…cijelo vrijeme imala sam muževu podršku, od samoga početka obitelj je stajala uz mene, prijatelji i poslodavac nikada nisu posumnjali u moju ideju i moj uspjeh i slično...“</i></div><div style="text-align: justify;">Naići na takve izjave vrlo je ohrabrujuće i poticajno. No jesu li sve podrške koje su tako izrečene i uistinu ostvarene podrške. U današnje vrijeme pojam "podržati" zauzima visoko mjesto prioriteta u izražavanju kvalitete osobnog uspjeha. To je samo znak da u svakom radu ne sudjelujemo sami, već da pokraj sebe imamo jako dobre ljude koji nam pomažu u najzahtjevnijim trenucima.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXA-RHwdP5WwMNclFfQdaAGUSXktNj7hoUtx6pxwKuxr9yAV6TgF_ie8D6mJfZNz1PTBYq5-gjOf4MiOW3fZtC0IPn-xjKS81drYV4qdeGZgV6iVlO39hSuLBsGgnhrUjfpyAgOfH5_V0/s1600/Ruke.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="201" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXA-RHwdP5WwMNclFfQdaAGUSXktNj7hoUtx6pxwKuxr9yAV6TgF_ie8D6mJfZNz1PTBYq5-gjOf4MiOW3fZtC0IPn-xjKS81drYV4qdeGZgV6iVlO39hSuLBsGgnhrUjfpyAgOfH5_V0/s320/Ruke.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><blockquote><span class="sqq">“I’ve learned that every day you should reach out and touch someone. People love a warm hug, or just a friendly pat on the back.”</span></blockquote><div style="text-align: center;"><i> Maya Angelou</i> </div><div style="text-align: center;"><a class="sqa" href="http://thinkexist.com/quotes/maya_angelou/"></a></div><br />
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;"><i><b>ZAŠTO NAM JE PODRŠKA VAŽNA?</b></i></div><div style="text-align: justify;"><br />
Riječ podrška znači pomaganje nečijih nastojanja, rada, djelovanja ideja... Podršku bismo mogli upotpuniti empatijom. Empatija je sposobnost razumjeti stanje i poteškoće drugoga, stvari promotriti iz "njegovih cipela", jer bez prave empatije nema prave i kvalitetne podrške zato što samo empatijom možemo doprijeti do stanja i situacija u kojima se druga osoba nalazi, možemo je razumjeti i nastojati joj pomoći.</div><div style="text-align: justify;"><br />
U čemu i kako drugome pomoći? Mnogi misle da će svojim izjavama pa čak pretjeranom brižnošću pomoći nekome, ne pitajući se što zapravo tome drugome treba.<br />
<i><b>Podrška može biti oslonac, podržavanje onih vrijednosti i motiva koje neka osoba ima i na kojima želi raditi, a mi kao "podrška" na to pazimo da se ne odvoji od svojih ciljeva i zadaća, ideja i rada na određenome sadržaju.</b></i><br />
Ako želimo istinski podržati nešto ili nekoga, tada se moramo temeljito zanimati za sadržaj i metodologiju rada osobe koju podržavamo u nečemu i s njom iskreno i dobronamjerno razgovarati kako bismo doznali kakva joj je pomoć, odnosno podrška potrebna. Česti su primjeri u obiteljima gdje jedan od članova ima mogućnost napredovanja u karijeri. U tim situacijama obiteljski se život potpuno reorganizira. Dolazi do promjena koje se trebaju prihvatiti i izdržati.<br />
Podrška je jedan oblik pomoći, nesebičnog pomaganja, usluživanja i nastojanja da osobi kojoj jesmo podrška, ugodimo i pomognemo na onaj način koji je njoj potreban i važan, a ne onako kako mi mislimo da bismo joj trebali pomoći. Podrška se očituje djelima, iskrenom ljubavlju i pažnjom prema osobi kojoj je ona potrebna. <br />
<b><i>Podrška može biti moralna, stručna, radna, novčana (materijalna) i duhovna. Također, podrška se treba na nečemu temeljiti, prije svega na razumnoj dobronamjernosti i dobroj volji onoga tko je podrška drugome. </i></b><br />
Mi svojom dobrotom i svojim sredstvima pomažemo osobi koja želi raditi, što izgleda jednostavno. No dobrota i ljubav dva su neizbježna čimbenika na kojima se temelji takva podrška. Podržati nekoga ne možemo ako prema toj osobi ne osjećamo iskreno poštovanje i povjerenje. Često su podršci velike smetnje zavist i ljubomora, koje se mogu pojaviti u kolektivima, brakovima ili obiteljima. Strah od toga tko će biti bolji, tko će više znati, tko će imati bolji položaj, često je neugodna sjena koja prati osobu u napredovanju. Uvijek se pojavi neki oblik ometanja; to može biti zasićenje radom ili učenjem, gubitak smisla, osjećaj izgubljenog kompasa, pad entuzijazma i drugo. Zato su potrebni ljudi od duhovne snage koji mogu pomagati pri duhovnom oporavku i snaženju.<br />
<b><i>Podrška je dakle ona pozitivna i konstruktivna energija koja omogućuje drugima da se razvijaju i postižu uspjehe. Bez naklonosti svoje bliže okoline, teško da itko može uspjeti u svoj svojoj punini. Zato, kao što je vidljivo, podrška je potrebna svakom čovjeku. Ne možemo baš sve obaviti sami, iako nam se to tako katkad čini pa sebi sebično pripisujemo zasluge koje bi ipak trebalo podijeliti s našim podupirateljima, jer mnogi nam od njih pomažu i s nama surađuju, a da toga nismo svjesni. Oni nas podupiru da ne odustanemo i da ne oslabimo u svojim motivima.</i></b><br />
Odmah je dobro reći da bez podrške mnogi ne bi uspjeli u ostvarenju svojih planova kao što mnogi upravo zbog tih razloga i nisu uspjeli. Zato je podrška bitna u svakom razvoju, u svakom napredovanju i uopće u radu i življenju.</div><div></div><div style="text-align: justify;"><br />
Kada je riječ o bilo kakvom novom projektu ili napredovanju koji se tiče i obitelji, tada je odgovornost svih članova veća i mora biti transparentna svima. Ako je to potrebno, poželjno je načiniti i reorganizaciju, preustroj dotadašnjeg načina življenja. Cijela obitelj ili zajednica moraju težiti istom cilju zato što to donosi određeni krajnji rezultat koji je važan svima, a ne samo osobi koja se odlučila na određeni iskorak. No, snaga podrške katkad i uza svu dobru namjeru zna oslabjeti i klonuti i to se osjeti kao nestrpljivost, nervoza, predbacivanje, odmjeravanje koliko se tko daje u nekom projektu, kolike su žrtve, koji je prag tolerancije i izdržljivosti. Sve su to poteškoće s kojima se susreću ljudi, obitelji, partneri gdje jedan od njih radi na nečemu što zahtijeva vrijeme, odricanje, strpljenje i veliko razumijevanje.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;"><b><i style="font-family: "Courier New",Courier,monospace;">Zaista, gdje je prag tolerancije i izdržljivosti?</i></b><br />
</span><br />
<div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Osoba kojoj je podrška potrebna treba pamtiti sva dobra djela i treba nastojati, uvijek kada je to moguće, uslužiti i pomoći onima koji su nesebično sebe davali. Preko takvih vrijednosti ne smije se prijeći šutke i smatrati ih normalnima i da se podrazumijevaju. Svi katkad klonu i izgube strpljenje, ali obnavljanje energije mora biti obostrano.</span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;"></span></div><b><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;"> <span style="font-family: "Courier New",Courier,monospace;">Kako ustrajati?</span></span></b><br />
<div style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Dogovor o uzajamnoj pomoći ili podršci treba neprestano osvježavati i obnavljati. Život nas zna povući u neke nove izazove i neprimjetno se odvajamo od danih dogovora. Zato, kada je riječ o bilo kakvom novom projektu ili napredovanju koji se tiče i obitelji, tada je odgovornost svih članova veća i mora biti transparentna svima. </span></div><div style="text-align: justify;"></div><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" height="184" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEil0Dh0UOvs8uy7nsY1njjiQKCTXJqRrqbnzZF9nvdfwD_UupTQl6Zp0Vzs5jko536QixbJ00ZaaU4YUc5fqaIBeX64nGxLGi8JSqOdNl-mYPzJAY9NIIR5HJpoNLnq2XKHaJU7FIqC9cc/s320/Promocija+prvostupnika+ekonomije.jpg" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Strpljenje je moć. S vremenom i strpljenjem i dudov list postaje svila. ♥</td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><br />
</td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><br />
</td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;">Cijela obitelj ili zajednica moraju težiti istom cilju zato što to donosi određeni krajnji rezultat koji je važan svima, a ne samo osobi koja se odlučila na određeni iskorak. Pritom svi trebaju u tome ravnomjerno sudjelovati i biti podrška. A kada dođe do zasićenja i do izmaka snaga, što se često zna dogoditi, svi zajedno trebaju ponovno obnavljati svoje snage, dobrotu i razumijevanje. Posebno je važno nagraditi zalaganje i trud drugoga te dobro obnavljati vrijednosti koje cijenimo jedni kod drugih i davati do znanja da ih zapažamo i da o njima razmišljamo.</div><div style="text-align: justify;"><br />
<b><i>Bez podrške i ljubavi nama bližnjih i dobrih ljudi ne bismo mogli živjeti i opstati. Zato treba cijeniti svaku nesebičnu gestu i trud i biti zahvalan! </i></b></div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-72879432719627041182011-03-28T20:32:00.004+02:002011-11-19T23:46:03.480+01:00"Žena i ptica"Pisac koji me uvijek inspirira je Paulo Coelho... zato s Vama želim podjeliti jedan jako zanimljiv odlomak iz njegove knjige "Jedanaest minuta".<br />
<br />
<br />
Glasi ovako:<br />
<div style="text-align: justify;"><i>"Bila jednom jedna ptica. Krasio ju je par savršenih krila i divno, šareno i svjetlucavo perje. Bila je to životinja stvorena da slobodno leti nebom, da uveseljava one koji bi je vidjeli.</i><br />
<i>Jednoga dana neka ju je žena vidjela i zaljubila se u nju. Zapanjeno je promatrala njezin let, srce joj je jače zakucalo, oči zasjale od osjećaja. Pozvala ju je da zajedno lete, i putovale su nebom u potpunome skladu. Ona se divila, duboko poštivala i slavila pticu. No tada je pomislila: možda je ptica htjela upoznati neke daleke planine! Žena je osjetila strah. Strah da to nikada više neće osjetiti s drugom pticom. I osjetila je zavist, zavist zbog velikih mogućnosti te ptice da leti.</i></div><i><br />
</i><br />
<div style="text-align: justify;"><i>Osjetila se osamljenom. I pomislila: Napravit ću klopku. Slijedeći put kada se ptica pojavi, više neće moći otići. Ptica je isto tako bila zaljubljena i vratila se slijedećeg dana, upala u zamku i ostala zatvorena u krletci.</i></div><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZNHUTq57Eam76HIl44laHa1fiGI8W21e5DUvl8wi2n05uxBJMAhTv8br-XSlwQC-bxsGe0ZCSf0EiEDF6YZqhtV3d0ReONCfSB3I46MF1yaFXex0S68AdRqwQvJimPZ3u4OviaDb3-Fw/s1600/golub+africa2.JPG" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZNHUTq57Eam76HIl44laHa1fiGI8W21e5DUvl8wi2n05uxBJMAhTv8br-XSlwQC-bxsGe0ZCSf0EiEDF6YZqhtV3d0ReONCfSB3I46MF1yaFXex0S68AdRqwQvJimPZ3u4OviaDb3-Fw/s320/golub+africa2.JPG" width="252" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Sloboda za kojom tragamo je sloboda da koristimo naš vlastiti um i<br />
tijelo, da živimo svoj vlastiti život, umjesto život koji pripada<br />
sustavu uvjerenja. <i><span style="color: #b45f06;">(Don Miguel Ruiz)</span></i></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><br />
</td></tr>
</tbody></table><br />
<div style="text-align: justify;"><i>Svaki je dan gledala pticu. To je bio predmet njezine strasti, i ona ju je pokazivala prijateljicama koje su govorile : pa ti imaš sve. No došlo je do neobične promjene: kako je imala pticu i više je nije morala osvajati, izgubila je za nju zanimanje. A ptica, koja nije mogla letjeti i ostvarivati smisao svoga života počela je mršavjeti, izgubila sjaj, postala ružna i žena više nije obraćala pažnju na nju, samo ju je hranila i čistila njezinu krletku.</i></div><i> </i> <br />
<div style="text-align: justify;"><i>Jednog lijepoga dana ptica je uginula. Žena je osjetila duboku tugu i počela misliti na nju. Ali nije se sjetila krletke, sjećala se samo dana kada ju je prvi put vidjela kako zadovoljno leti među oblacima. Da je razmislila o sebi, shvatila bi da ju je kod ptice najviše uzbuđivala njezina sloboda, snaga krila u pokretu, a ne njezino fizičko tijelo. Bez ptice i njezin je život izgubio smisao, i smrt je pokucala na vrata. "Zašto si došla?" - upita je žena. "Da bi ti mogla ponovno s pticom letjeti nebom.", - odgovorila je smrt. "Da si je pustila da slobodno odlazi i vraća se, voljela bi je još više; no sada sam ti ja potrebna da bi je ponovno pronašla"."</i></div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-65832848858397628752011-03-23T22:14:00.004+01:002011-03-23T22:19:43.124+01:00Ako vam djeluje da je sve u redu - nešto vam je promaklo!Naučila sam…<br />
Najbolji školski sat je sjediti na podu ispred nogu starije osobe.<br />
Naučila sam…<br />
Kada si zaljubljen, to se vidi.<br />
Naučila sam…<br />
Kada mi samo jedna osoba kaže ''uljepšala si mi dan''… onda je moj dan nešto sasvim drugo. :-)<br />
Naučila sam…<br />
Da je najmirniji osjećaj na svijetu, kada ti dijete zaspi u naručju - probajte,<br />
Naučila sam…<br />
Da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.<br />
Naučila sam…<br />
Da nikada ne smiješ reći ne poklonu od djeteta.<br />
Naučila sam…<br />
Da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.<br />
Naučila sam…<br />
Da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtjeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.<br />
Naučila sam…<br />
Da je ponekad sve što netko treba, nečija ruka za držanje i srce za razumijevanje.<br />
Naučila sam…<br />
Da su najjednostavnije šetnje u ljetnjim večerima s mojim ocem, dok sam bila dijete, učinile za mene čudo kada sam odrasla.<br />
Naučila sam…<br />
Da je život kao rola toaletnog papira – što je bliže kraju, brže ide.<br />
Naučila sam…<br />
Da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo. Da se novcem ne mogu kupiti čast i stalež.<br />
Naučila sam…<br />
Da mali svakodnevni događaji čine život spektakularnim.<br />
Naučila sam…<br />
Da je ispod svačijeg tvrdog oklopa netko tko želi biti cijenjen i voljen.<br />
Naučila sam…<br />
Bog nije sve učinio u jednom danu. Zašto ja mislim da mogu?<br />
Naučila sam…<br />
Da činjenice, ako ih ignoriram ili izbjegavam, ne mijenjam.<br />
Naučila sam…<br />
Da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.<br />
Naučila sam…<br />
Da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmijehom. - istina!<br />
Naučila sam…<br />
Da niko nije savršen, dok se ne zaljubiš u njega. :-)))<br />
Naučila sam…<br />
Da je život tvrd i zahtjevan, ali da sam ja žilavija i izdržljivija.<br />
Naučila sam…<br />
Da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.<br />
Naučila sam…<br />
Kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.<br />
Naučila sam…<br />
Da treba razdavati riječi koje su nježne i mekane, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti. :-D<br />
Naučila sam…<br />
Da je osmijeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.<br />
Naučila sam…<br />
Da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati šta ću napraviti u vezi toga.<br />
Naučila sam…<br />
Da si, jednom kad ti novorođeno unuče uhvati mali prst svojom šacicom, zarobljen doživotno.<br />
Naučila sam…<br />
Da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.<br />
Naučila sam…<br />
Da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga neko traži ili kada je pitanje života i smrti.<br />
Naučila sam…<br />
Što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti...<br />
<br />
<br />
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMLC-llir3azveS9M7vzsj2yRWjYvrYX0DaEZwoadjSOYvUoJDo2YfLh_-dYgV3zyVXBD1O_QvdZWDSU7nOGFq0YebB_9Q_R5yz7rYn-5d_MhUocUgnTwWIfIVtXWjD_lbwlYnQ3iArWc/s1600/images.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="238" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMLC-llir3azveS9M7vzsj2yRWjYvrYX0DaEZwoadjSOYvUoJDo2YfLh_-dYgV3zyVXBD1O_QvdZWDSU7nOGFq0YebB_9Q_R5yz7rYn-5d_MhUocUgnTwWIfIVtXWjD_lbwlYnQ3iArWc/s320/images.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">"The art of life is to show your hand." - E.V. Lucas </td></tr>
</tbody></table><br />
<i>Život je kao partija karata u kojoj se svaki igrač trudi da što bolje odigra s kartama koje su mu podijeljene. Onaj koji odbije da igra s kartama koje mu sleduju, već traži neke za koje smatra da ih zaslužuje, osuđen je da propadne u životu. Nas niko nije pitao želimo li da igramo. Tu nema izbora, svi u tome učestvuju.</i><i>Na nama je da odlučimo kako i koliko truda da uložimo...</i>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3924057143739605511.post-87271015652291213382011-03-17T22:39:00.001+01:002011-03-21T12:24:46.265+01:00Zagrljaji...<div style="color: #666666; font-family: Georgia,"Times New Roman",serif;"><span style="font-size: small;">Čudno je što sve zagrljaj može učiniti,</span><span style="font-size: small;"> zagrljaj te može oraspoložiti,</span><span style="font-size: small;"> može reći koliko nekoga voliš, </span><span style="font-size: small;">i koliko si tužan kad ga na put pratiš.</span><span style="font-size: small;"> Zagrljaj znači dobrodošlicu,</span><span style="font-size: small;"> i radost što nekog vidiš </span><span style="font-size: small;">ili pitanje "gdje si bio?"</span><span style="font-size: small;"> Zagrljaj može ublažiti dječju tugu,</span><span style="font-size: small;"> i poslije kiše donijeti dugu.</span><span style="font-size: small;"> </span><br />
<br />
<span style="font-size: small;">Nema sumnje u snagu zagrljaja,</span><span style="font-size: small;"> bez njega nema postojanja.</span><span style="font-size: small;"> Zagrljaj oduševljava, grije, i prenosi poruke,</span><span style="font-size: small;"> zato nam je Bog i stvorio ruke.</span><span style="font-size: small;"> Zagrljaji su pravi užitak mamama i tatama,</span><span style="font-size: small;"> slatki su braći i sestrama;</span><span style="font-size: small;"> a najdraži rođacima – bit će, </span><span style="font-size: small;">draži su no vrtno cvijeće. </span><span style="font-size: small;">Ne bojte se da će ih ponestati,</span><span style="font-size: small;"> što više dajete, to više primate.</span><span style="font-size: small;"> Stoga pružite ruke i znajte, </span><span style="font-size: small;">već danas nekom treba zagrljaj!</span></div>Marinahttp://www.blogger.com/profile/03224696242397388865noreply@blogger.com0