Al' nikad...

"Nikad ne možeš biti toliko glup, koliko ja mogu da budem gluv. Nikad ne možeš da budeš tako alav, koliko ja mogu da ti dam. Nikad ne možeš toliko da srušiš, koliko ja mogu iznova da sagradim. I nikad, ali, ama baš nikad, ne možeš da budeš toliko zao, koliko ja mogu da budem dobar."

I. Andrić

Dobro ima sputane ruke, jer se uvijek nečega ustručava, dok je zlo slobodno, jer se ničega ne ustručava.

Nitko me ne može uvjeriti da za nas ljude, jedne ruke nisu uvijek raširene kad su sve druge ljudske, skupljene, nemoćne, ugasle... Raširene su te iste ruke koje su nas dovele iz ništavila, da budemo tu, da živimo. i kad prestane ovaj život na Zemlji, opet se vraćamo njima u zagrljaj...