Jedan mogući život

"Prirodno je da čovjek nosi u sebi nešto od dana koji su prošli,
prirodno je i da misli na budućnost i da mašta o njoj, ali živjeti ma
i djelimično u prošlosti, ili u budućnosti, opasno je i nezdravo. 

To znači trovati trenutak u kome živimo, ne spašavajući ništa od prošlosti

i ne radeći ništa za budućnost. Najvećim i najboljim djelom
svoga bića, glavninom srca i razuma, čovjek treba da je uvijek i cijel
u sadašnjem trenutku, u jednom pravom i jedinom mogućem životu." - I.A. 
 

Velika i prava ljubav

"Velika, prava ljubav pokazati će svoju punu snagu samo onda ako
uspije da od dvoje ljubavnika, slabih ljudi, načini stvorenja koja
se ne boje ni promjena, ni nesreća, ni bolesti, ni života, ni smrti." - Ivo Andrić

"Ljudi koji čisto i bezgranično vole, ne pomišljaju lako
da se ma šta oko njih mjenja, a ponajmanje sam predmet njihove
ljubavi. Oni mjerom vječnosti mjere prolazne i promjenljive pojave
oko sebe. A njihova smjelost biva nagrađena, jer im sve oko
njih izgleda vječno i nepromjenljivo, i tako sa tom divnom
iluzijom provode i svršavaju svoj vijek, oslobođeni najvećeg
ljudskog zla, užasa od prolaznosti." - Ivo Andrić

Oči

Dok su “prozori duše” otvoreni, ljudi iz njih mogu iščitati 55 % misli i osjećaja, iz položaja tijela oko 22 %, a ruke govore 16 %, pokazuju istraživanja profesionalnih čitača očiju, Naomi Tickler i Richarda Phelana. Pogled oči-u-oči najčešće je prvi kontakt, prije ijedne riječi i na nesvjesnoj razini otkriva kako će se razviti odnos među ljudima. Ljudi “nemirnih” očiju koje stalno lutaju i koji se ne mogu dugo usredotočiti najčešće su i u vezi nepouzdani i nedosljedni, ali opet i nemirnog, avanturističkog duha. Sugovornik koji partnera tijekom razgovora uopće ne pogledava u oči vjerojatno pokušava sakriti što želi i namjerava. S druge strane moguće je i da nije lažljiv nego pomalo obeshrabren i sramežljiv zbog partnera.“Pospane” oči otkrivaju lijenost i potištenost, ali ako vas  dugo prate, odaju i snažnu seksualnu fantaziju ili želju. 

Iako oči zbilja jesu ogledala duše iz kojih se zrcale unutarnji osjećaji, ipak uvijek treba imati na umu da ćete čovjeka (koji se krije iza tih očiju) najbolje upoznati ako s njim provedete zajedničko vrijeme. 

Ljudi s velikim šarenicama vrlo su emocionalni i osjetljivi te traže stalnu potvrdu u drugima. Vesele se svakoj pohvali i komplimentu.
Asimetrične, široko razmaknute oči iskazuju privrženost, odanost i toleranciju. Simpatija s ovakvim očima držat će se u vašoj blizini bez obzira na mane koje imate.
Usko položene oči otkrivaju povjerenje i diskreciju na koju se lako osloniti. Također otkrivaju i karakter koji voli dramatizirati.
Duboko upale oči imaju ljudi koji skrivaju duboke emocije te su ozbiljnoga karaktera. S njima treba postupati oprezno i nenametljivo te čekati da se opuste i otvore.
Spušteni kapci otkrivaju karakter koji pretjerano propitkuje i neprestano analizira sve oko sebe. Iako će se “hvatati” za svaku riječ, s njim ćete lako uživati u razgovoru
Ljudi čije su oči ukošene prema dolje, posebno su pronicljivi i znatiželjni. Pred njima je teško sakriti i najmanju tajnu.
Ljudi snažno istaknutih kapaka posebno su nestrpljivi i “brzi” na jeziku. Ako pred njima polako započnete rečenicu, vrlo je vjerojatno da će je oni pokušati završiti.
Stalno pogledavanje u lijevo često otkriva da partner laže. S druge strane, gleda li u desno, upućuje na to da mu možete vjerovati jer vjerojatno govori istinu, i nije se iskradao van.
Ljudi koji pokušavaju nastaviti prekinuti kontakt očima zapravo otkrivaju nedostatak samopouzdanja. 

Koliko bi očiju trebao imati čovjek da opazi sreću koja ga okružuje?

"Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu - uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Treba je prihvatiti, jer je ona hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umrijet ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove. Treba ići za ljubavlju ma gdje ona bila, čak i kad to znači sate, dane, tjedne razočarenja i tuge... Jer, u času kad krenemo ususret ljubavi, i ona kreće ususret nama. I spasi nas..." P.C.

Al' nikad...

"Nikad ne možeš biti toliko glup, koliko ja mogu da budem gluv. Nikad ne možeš da budeš tako alav, koliko ja mogu da ti dam. Nikad ne možeš toliko da srušiš, koliko ja mogu iznova da sagradim. I nikad, ali, ama baš nikad, ne možeš da budeš toliko zao, koliko ja mogu da budem dobar."

I. Andrić

Dobro ima sputane ruke, jer se uvijek nečega ustručava, dok je zlo slobodno, jer se ničega ne ustručava.

Nitko me ne može uvjeriti da za nas ljude, jedne ruke nisu uvijek raširene kad su sve druge ljudske, skupljene, nemoćne, ugasle... Raširene su te iste ruke koje su nas dovele iz ništavila, da budemo tu, da živimo. i kad prestane ovaj život na Zemlji, opet se vraćamo njima u zagrljaj...

Potrebno je vrijeme

Potrebno je vrijeme, da spoznaš razliku između isprepletenih ruku i okovanih duša.
Potrebno je vrijeme da saznaš, da ljubav nije vječno nadanje, a osoba pored tebe
ne mora biti sigurnost za cijeli život.
Potrebno je vrijeme da uvidiš, da poljupci nisu zapečaćeni ugovori, a pokloni ne znače obećanja.
Potrebno je vrijeme da se suočiš sa svim svojim porazima, uzdignutog čela i smijelog pogleda, jak/a kao gorostas.
Potrebno je vrijeme da shvatiš, da se putevi baš danas grade, zato što je zemlja baš sutra nesigurna za gradnju.
Potrebno je vrijeme da shvatiš, da će te opeći sunčevi zraci ako stojiš dugo izložen njima.
I baš zato, posadi SADA cvijeće u bašti svoje duše i ne čekaj slučajne bukete.
Na kraju ćeš da vidiš:
Da možeš da ozdraviš,
Da si zaista uporan,
Da si prirodno jak,
Da si voljen.

Raskršće

Na svakom raskršću donosiš odluku kojim ćeš putem. Svaki put je mogućnost.

Putevi su različiti; na početku se mogu činiti lagani, a ispadnu puno teži. Ili obratno: na početku vidiš teži put, ali ipak u jednom trenutku shvatiš da je to bio najbolji put za tebe. Ili izabereš lakši i on se pokaže savršen za tebe. Kako god okreneš zahtijeva da donosiš odluke i koračaš.

Kako izabrati pravi put?
Kako donijeti pravu odluku?

Staneš na raskršće i umiriš se, te pogledaš sve mogućnosti koje su ispred tebe. Svaki put je poseban na svoj način. Upitaš se što istinski želiš. Upitaš svoje srce što želi. Upitaš se: "Kad bih znao da nema šanse da ne uspijem, što bih učinio?".

- Jednostavno pustite da dođe odgovor.


„Moj život se ovdje dijelio, na ono što je bilo i na ono što ne znam što će biti. Čekao sam u zasjedi, kao lovac, pažljiv i strpljiv, ali nisam bio siguran da li i mene ne čeka zasjeda, da neću i ja biti ulovljen. Drug pored mene, umirio bi mi jezu zbog nečujnog koraka koji mi šalje sudbina. Bilo je strave u tom osjećanju mraka i tajne iza svega što ne vidim, tajne što će se meni otkriti, ali i tihog likovanja što će se desiti ono što čekam, što sam ja izabran da budem izvršilac volje jače od moje. Ali ja nisam oruđe samo, ni tuđa ruka; a nisam kamen, ni drvo; čovjek sam, i ponekad se bojim da mi duša ne bude slabija od želje, ili da me ne raznese najedrala mržnja, kao zrelo sjeme opnu u kojoj raste.“
Meša Selimović

Život je buđenje, a snovi?

Ljudi su naša misao i slika o njima. Mi sanjamo život i svijet. A kako možemo sačuvati svoje i tuđe snove? Drugi vide nas, mi vidimo druge, i sve se otkriva, kao u šaljivoj igri s maskama, samo što ovo nije šaljivo. Jednom se probudimo, i pogledamo se zaprepašteno: "Što se to desilo s našim snovima?" Sanjamo život i svijet, al' ne sami... sanjamo jedno s drugim. Držimo se riječi, ako ne možemo djela, al' kao što rekoh ne svi...i tu dolazi onaj 'ja'. Budi čovjek, ako si bio... bez obzira na sve... i takav i ostani.

"You can sleep forever, but still you will be tired.

 You can stay as cold as stone, but still you won't find peace"

 (Anynimous)

Uz citate, (nikako ne idem bez njih) M.Selimović, prepoznajmo jedan od trenutka sna: 

"Nisam joj obećao zvijezdu nebesku, mada se i to čini, čak se i vjeruje, ponekad dugo, nikad do kraja. Poslušno sam palio svijeće o svakom prazniku, pisao sam pisma i žalbe, uvijek jednake, ne tužeći se čak ni njoj na taj dosadni posao, do posljednje pare donosio kući malu zaradu, koja nikako nije mogla da poraste, i nisam mogao obećati ni njoj ni sebi da će uskoro biti drukčije. A opet sam bio srećan: nećemo biti bogati u novcu, ali ćemo biti najbogatiji u ljubavi; ne bojim se života ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti; bio sam sam, sad imam svoj svijet, kao da sam osvojio svoju planetu; spriječit ću svakoga ko htjedne da prodre u naše carstvo, da ne bi ugrozio naš mir."


I nakon nekog vremena:  
"Nikakva odgovora nisam mogao da nađem. Javio se u meni užas zbog te besmislene surovosti. Gdje smo mi? U kakvom to svijetu živimo? Ili je možda i ovo san, jer je nemoguće da potpuni besmisao bude stvarnost? Ali, ne! 

- San je ono što se želi, a život je buđenje."

Zato najbolje : 
"Ne budit se iz sna, ni sutra, ni ikad. Bit će nam opet lijepo, zaboravi ono što znaš. Zaboravit ću i ja...vjeruj mi...
- ako mognem!"

Da trpimo sami ili dijelimo?

Da li da trpimo ili dijelimo? Sami ili s nekim? Odluka je naša. Odluka svakog pojedinca.
U malenom kutku svoje navlastitosti, čovjek sija, jedino kada ljubi. Maleni dio čovjekovog samozatajnog srca vazda voli, pa makar trpeći, ali voli. Jedino u trpljenju čovjek zaista spoznaje vrijednost ljubavi...

Ne pomaže onaj koji može, već onaj koji ima ljubavi. 

A ljubav je dosjetljiva! 

" Željela bi samo jedno: kad bi znoj sa tvoga čela, pao i na moje čelo; tvoji žuljevi da budu na mojim rukama; tvoja usamljenost da prijeđe i na mene; napuštenost skupa ćemo dijeliti; tvoja traženja potpomagat ću kao svoja; nadanja neka budu ista; ČEKANJE ZAJEDNIČKO.
Polovicu svoje boli uvijek odvoji za mene, znam da cijelu nikad nećeš dati jer i sam si spreman na trpljenje. I kad plačeš ni tada nisi sam, plače još netko.

Kidam se u ovoj razdvojenosti, daljini; ali znam: sve što je sada gorko - biti će slatko; svaka pobjeda biti će nova nagrada; kušnja - samo zato da vidimo koliko smo hrabri; žrtva - samo znak da ljubimo. Onaj tko ljubi, trpi, tko ne ljubi, taj ne trpi. Nije toliko gorka čaša trpljenja kad znamo da je pijemo za čašu ljubavi. Jedna bez druge nikad neće biti!"                                                                                        Citat iz knjige Đ.Zrakića