Glasi ovako:
"Bila jednom jedna ptica. Krasio ju je par savršenih krila i divno, šareno i svjetlucavo perje. Bila je to životinja stvorena da slobodno leti nebom, da uveseljava one koji bi je vidjeli.
Jednoga dana neka ju je žena vidjela i zaljubila se u nju. Zapanjeno je promatrala njezin let, srce joj je jače zakucalo, oči zasjale od osjećaja. Pozvala ju je da zajedno lete, i putovale su nebom u potpunome skladu. Ona se divila, duboko poštivala i slavila pticu. No tada je pomislila: možda je ptica htjela upoznati neke daleke planine! Žena je osjetila strah. Strah da to nikada više neće osjetiti s drugom pticom. I osjetila je zavist, zavist zbog velikih mogućnosti te ptice da leti.
Jednoga dana neka ju je žena vidjela i zaljubila se u nju. Zapanjeno je promatrala njezin let, srce joj je jače zakucalo, oči zasjale od osjećaja. Pozvala ju je da zajedno lete, i putovale su nebom u potpunome skladu. Ona se divila, duboko poštivala i slavila pticu. No tada je pomislila: možda je ptica htjela upoznati neke daleke planine! Žena je osjetila strah. Strah da to nikada više neće osjetiti s drugom pticom. I osjetila je zavist, zavist zbog velikih mogućnosti te ptice da leti.
Osjetila se osamljenom. I pomislila: Napravit ću klopku. Slijedeći put kada se ptica pojavi, više neće moći otići. Ptica je isto tako bila zaljubljena i vratila se slijedećeg dana, upala u zamku i ostala zatvorena u krletci.
 | ||||
| Sloboda za kojom tragamo je sloboda da koristimo naš vlastiti um i tijelo, da živimo svoj vlastiti život, umjesto život koji pripada sustavu uvjerenja. (Don Miguel Ruiz) |
Svaki je dan gledala pticu. To je bio predmet njezine strasti, i ona ju je pokazivala prijateljicama koje su govorile : pa ti imaš sve. No došlo je do neobične promjene: kako je imala pticu i više je nije morala osvajati, izgubila je za nju zanimanje. A ptica, koja nije mogla letjeti i ostvarivati smisao svoga života počela je mršavjeti, izgubila sjaj, postala ružna i žena više nije obraćala pažnju na nju, samo ju je hranila i čistila njezinu krletku.
Jednog lijepoga dana ptica je uginula. Žena je osjetila duboku tugu i počela misliti na nju. Ali nije se sjetila krletke, sjećala se samo dana kada ju je prvi put vidjela kako zadovoljno leti među oblacima. Da je razmislila o sebi, shvatila bi da ju je kod ptice najviše uzbuđivala njezina sloboda, snaga krila u pokretu, a ne njezino fizičko tijelo. Bez ptice i njezin je život izgubio smisao, i smrt je pokucala na vrata. "Zašto si došla?" - upita je žena. "Da bi ti mogla ponovno s pticom letjeti nebom.", - odgovorila je smrt. "Da si je pustila da slobodno odlazi i vraća se, voljela bi je još više; no sada sam ti ja potrebna da bi je ponovno pronašla"."
