Život je buđenje, a snovi?

Ljudi su naša misao i slika o njima. Mi sanjamo život i svijet. A kako možemo sačuvati svoje i tuđe snove? Drugi vide nas, mi vidimo druge, i sve se otkriva, kao u šaljivoj igri s maskama, samo što ovo nije šaljivo. Jednom se probudimo, i pogledamo se zaprepašteno: "Što se to desilo s našim snovima?" Sanjamo život i svijet, al' ne sami... sanjamo jedno s drugim. Držimo se riječi, ako ne možemo djela, al' kao što rekoh ne svi...i tu dolazi onaj 'ja'. Budi čovjek, ako si bio... bez obzira na sve... i takav i ostani.

"You can sleep forever, but still you will be tired.

 You can stay as cold as stone, but still you won't find peace"

 (Anynimous)

Uz citate, (nikako ne idem bez njih) M.Selimović, prepoznajmo jedan od trenutka sna: 

"Nisam joj obećao zvijezdu nebesku, mada se i to čini, čak se i vjeruje, ponekad dugo, nikad do kraja. Poslušno sam palio svijeće o svakom prazniku, pisao sam pisma i žalbe, uvijek jednake, ne tužeći se čak ni njoj na taj dosadni posao, do posljednje pare donosio kući malu zaradu, koja nikako nije mogla da poraste, i nisam mogao obećati ni njoj ni sebi da će uskoro biti drukčije. A opet sam bio srećan: nećemo biti bogati u novcu, ali ćemo biti najbogatiji u ljubavi; ne bojim se života ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti; bio sam sam, sad imam svoj svijet, kao da sam osvojio svoju planetu; spriječit ću svakoga ko htjedne da prodre u naše carstvo, da ne bi ugrozio naš mir."


I nakon nekog vremena:  
"Nikakva odgovora nisam mogao da nađem. Javio se u meni užas zbog te besmislene surovosti. Gdje smo mi? U kakvom to svijetu živimo? Ili je možda i ovo san, jer je nemoguće da potpuni besmisao bude stvarnost? Ali, ne! 

- San je ono što se želi, a život je buđenje."

Zato najbolje : 
"Ne budit se iz sna, ni sutra, ni ikad. Bit će nam opet lijepo, zaboravi ono što znaš. Zaboravit ću i ja...vjeruj mi...
- ako mognem!"