Ukupno prikaza stranice

srijeda, 9. ožujka 2011.

Zlatni ljudi

Zlatni ljudi, što mislite jesu li zaista zlatni...?
Malo ih je, i teško se nađu... ne da ih ne može naći samo pojedinac, nego svi mi...rijetki su koji ih nađu...(ja sam među tim rijetkima, al' ja imam zlatnu ženu... svoju sestru...)

ALI NAĐU IH, IMA IH... TI LJUDI NISU OD ZLATA, AL' ZLATNI SU SRCEM... :-))) vjerujte mi, uvijek ima dobrih ljudi...kojima ajmo reći srebro nikada ne tamni, na kojima zlato toplije sjaji, i koji znaju odgovore na sva naša pitanja  kako god teška ona bila.

Njih možemo pitati zašto je nebo plavo i zašto drveće uvis raste želeći dosegnuti sunce, kamo putuju rijeke, ko je nas obojio i odakle cvijeću ime… njih možemo pitati gdje to sunce spava i gdje se kriju drevni gradovi, zašto ne možemo razdvojiti mlijeko i čaj da opet budu kao prije nego što smo ih pomiješali, ne želeći piti ni jedno ni drugo već nešto treće… njih možemo pitati zašto rastemo, zašto učimo, zašto se ponekad osjećamo
tako svadljivima ili tužnima… Zašto sanjamo? Ko je stvorio oblake i zvijezde, slova i brojeve, planine i mora?
Zašto ljudi stvaraju pa ruše? Pa opet grade ispočetka?

Ne vjerujete? Probajte vjerovati :-))))

I osjećate li se vi katkada, dok ste u blizini nekih ljudi ugodno, pametno, duhovito, plemenito, puni vrlina? Izazivaju li, možda, neki drugi ljudi u vama čudne osjećaje nelagode, htjeli biste se udaljiti, pobjeći od njih, ili se samo svađati s njima jer vas ljute, a vi i ne znate zašto? Da, to je istina.

Ima ljudi koji izazivaju i potiču ono najbolje u nama i drugim ljudima, samo…ti se ljudi ne mogu otkriti na prvi pogled. Oni ne vole nositi zlato ni srebro (a po njihovu bismo ih sjaju možda prepoznali), jednostavno, ni po čemu se ne ističu od ostalih ljudi.. a ipak, čine nam život ljepšim, svjetlijim, ispunjenijim, svrhovitijim, plemenitijim.

U njihovoj blizini nema mržnje, ljutnje ili ružnih riječi. Okruženi su dobrotom, a takvih ljudi ima u svakom gradu.  Oni nas uče kako živjeti, kako se radovati, kako voljeti. Zovu ih Zlatni Ljudi. Svako sretne nekog zlatnog čovjeka, a toga čak i ne mora biti svjestan. No, trag toga susreta ostaje. Prepoznat ćete ga u očima koje sjaje i u osmijehu koji ostaje na licu, u lijepom, smirenom i ispunjenom osjećaju sreće u grudima...



Potražite zlatne ljude, osvrnite se, tu su, oko nas... 

Nema komentara:

Objavi komentar